LOOK AT ME HERE
Osedlajte zvižduke s Bukovca, dame moje sa Dinamovog gnijezda. Prekrižite znakove sa kutova igraćih karata. Pristanite, lađe, na krajeve Sunca. Ni naša, ni domaća slatka tajna, ni njihova ne bijaše ova tvrtka, sanjana u vjekovima prašnjave arhitekture. Mislite spavam- ne, to samo duboko razmišljam o posljedicama vaših namještaljki. Prestani, mala igro, novoga sina krivo učiti- produhovljenoga do boli- on me ne zna. Toliko je drugačiji od tvoga prvoga poljupca- ravno u čelo plehnatomu Gagarinu. Mala igro, zar te nije stid lagati tako bezočno? Harmonika se čuje s Bukovca iz ovih poderanih zvučnika na Zavrtnici- na poljima spavaju miševi. Tipkovnice ih prate- u potjeri. Kvizovima vladah; potjero- pusti me. Rasplini više ove prozirne kutove svojih PVC-prozora- daj da živimo u obilju naših nedoraslih beba. Bebe, bebe, mi više ne podmeći lažne. Drobove kao grobove- ne poznajem ih. Predajem vam san nepriznatih vratnica!