Poezija na putu k Tebi©

Status-quo-acija s-mjesta-ne-akcija U napadu medvjeda nepomičnost Reptilu sličnost Nikakva posebnost Obična običnost! Nezgodna nezgodacija Strah od blamaže Koja je, dakle, razlika Tebe i crva (uholaže)? Boli u nervu tako snažno- bol Uzmi stolnjak i pokrij taj stol Pripravi nešto i jedi, jedi, jedi Po opsegu si sličan bačvi Po širini gore spomenutoj živini Jako, jako, jako sličan- medi! Medo pred medom bježi Medo naginje i nada se... Medvjed teži- ravnoteži! Vuk (s druge strane) zube na tebe kesi i reži... Oprosti, ali koji sad vuk?! Vučina... vidi ga tamo gore...! Slušaj me dobro, druže Miro, U mozgu svome ti si poprilično; Na slikama svojim stagnir'o! Moju dobru volju ti si minirao Zdrav si razum posve prosvirao Hoćeš li me još dugo mučiti Dok pokušavam to dokučiti: Što si to, zaboga, naslikao!?

U zimama novoga proljeća iza Pogled je moj upućen tebi- izbliza U ovoj čudnoj igri odlaženja i dolaženja Ispod ljestvi prema raju prema raju prolaženja Sada sam potpuno smrznut Nisam se smio plakati drznut'... Milim Bogom ću te kumiti Nemoj se nikada ubiti Ako treba poći ću za tebe do na kraj svijeta (Odekud se čuje heavy metal) K tebi se vuče miris ferija Dišni mi tunel postaje prerija Šarenilom posuta biva pustinja Žar ljubavi Božje još u meni tinja Ne mogu dobiti ništa za nešto U oku mome ti plivaš vješto Moje noći nisu budne Moje su noći pomalo čudne Spavaju tiho pod poplunima do zuba naoružane snima Malo su čudne moje noći Maloj djeci sklapaju oči U mašti mojoj cvijeće potakni Sa nogu mojih okove makni Sada se hranim samo vlaknima U zatvoru ovome izlaz se skriva Žena si postala sasvim praktična (ona što bje depresija manična) U meni nastaje zbrka poprilična Hvala ti na tome, gospodična! Polako se oda sna otkravljujem Iz ove se pjesme odja