IZBLIZA

U zimama novoga proljeća iza
Pogled je moj upućen tebi- izbliza
U ovoj čudnoj igri odlaženja i dolaženja
Ispod ljestvi prema raju prema raju prolaženja
Sada sam potpuno smrznut
Nisam se smio plakati drznut'...

Milim Bogom ću te kumiti
Nemoj se nikada ubiti
Ako treba poći ću za tebe
do na kraj svijeta
(Odekud se čuje heavy metal)
K tebi se vuče miris ferija
Dišni mi tunel postaje prerija
Šarenilom posuta biva pustinja
Žar ljubavi Božje još u meni tinja

Ne mogu dobiti ništa za nešto
U oku mome ti plivaš vješto

Moje noći nisu budne
Moje su noći pomalo čudne

Spavaju tiho pod poplunima
do zuba naoružane snima
Malo su čudne moje noći
Maloj djeci sklapaju oči
U mašti mojoj cvijeće potakni
Sa nogu mojih okove makni

Sada se hranim samo vlaknima
U zatvoru ovome izlaz se skriva
Žena si postala sasvim praktična
(ona što bje depresija manična)
U meni nastaje zbrka poprilična
Hvala ti na tome, gospodična!

Polako se oda sna otkravljujem
Iz ove se pjesme odjavljujem
Hvala ti za "uvijek"
Malena... prijem...?