Poezija na putu k Tebi©

Velike ptice gumenih vratova čuju glasno grgoljenje vode One piju prašinu žedne bile dugo Predugo pospane spavaju stojeći, nesu velika jaja svijeta Prokljuvale su jednom ljuske (kineske) zidove svijeta krhke obrane krhkih svojih ega Sada stoje nijemo u svojim nastambama i gledaju kroz ograde žičane okićene bodljikavim  vijencima mršave i slabe One čekaju vodu, no vode nema to je samo fatamorgana Ptice će živjeti dugo i bolno Neka im Bog pomogne!

10 minuta do kraja filma 10 minuta do dosade Do sada je bilo dobro, a od sada propast, raspad svih umnih funkcija smrt Pa uskrsnuće u novom jutru mučenje ispočetka opet me tjeraju da radim Ne mogu pisati pjesme do kasnog popodneva Mogu samo željeti neki bolji život, mogu maštati... Mogao bih kad bih smio ali mi ne daju da to činim -ja sam zatvorenik Moje vrijeme za stvaranje je između večeri i nikad Ja sam nitko u svijetu ništa je moja sjena Moja pjesma svira na radiju -to je jedino što postoji Ne postojiš ni ti, koja me voliš ne prepoznaješ se u mojim pokušajima da se ostvarim Postoje samo ljudi i njihove misli

Ipak  nije kraj, u glavi mi još sviraju trube Ti si daleko ili te više nema ali ja još žudim za tobom Tko si, da si se tako ugnijezdila u mojim mislima? Da te iščupati ne mogu ni orlovi čelična kljuna iz moga srca, malenoga skrovišta tvoje biti? U biti sam sretan što te više nema Odlazi već jednom, Tamara, iz pjesme u pjesmu

Klik, klik! Klikćem kemijskom razmišljajući što da napišem Klikćem ponosno svoje pjesme u vjetar Nitko ih ne čuje jer vjetar huči i šumi orkanski u mojoj glavi Ovo bi mogao biti samo neuspio ficlek pjesme, ali neću odustati tako lako (Samo  da pojedem kremšnitu) Klik, klik! Klikeri mi slabo rade Kako ih upregnuti u pisanje pjesme? Ne, neću ih zarobljavati Oslobodite se vijuge napišite  mi nešto lijepo Totalno propala pjesma, prava katastrofa! Kome da se obratim za pomoć, Koga da ubijem za pjesmu? Previše se borim, bolje da pustim (možda) Klik, klik! Kompjuter mi je zaražen virusom integrirani sklopovi mi se pregrijavaju hladnjak je vrisnuo Ja sam vrisnuo svi na ulici su se okrenuli prema meni Koga boga vrištiš?! Molećivi ("Prestani!") i sažaljivi pogledi me okružuju Vrijeme je za odlazak Klik! Ugasi svjetla za sobom

Da mi je rijet rijet o tebi Bila bi lažna, bila bi kriva i pogrešna Rijet bi bila čudna ako ti je kažem Želiš li čuti zvuk te riječi kako zvoni mi u ustima Maštom svojom dočarati želim, pantomimom rijet Tvoje oko vidi riječ ali je čuje u krivo vrijeme sa zakašnjenjem kad već izgovorim drugu misao Ona je riječ druga

Proza moga života tako je dosadna Sve se događa unutra Prozac mog života si ti Ne treba mi ništa drugo da me podigne ni nitko drugi Ne treba mi kuća strave prestrašna si, ja sam prestrašen Svaki put kad te vidim, kad ti vidim ludi sjaj u očima Ne trebaju mi naočale kroz tvoje oči bolje vidim Ne trebaš mi ti- samo tvoja  slika

Dok sjedim naslonjen na ogradu na  busnoj stanici Gledam golubove kako lete i čekam kraj pjesme Ali on  nikako da dođe ona postaje slow food Soul food Što me tako gledaš ti što prolaziš, djevojko, preplašeno? Grizem, da, to je točno ali sitnim ujedima Ližem sladoled zamišljen Baš bi mi dobro došlo još nešto da me rashladi Još mi je koža ljepljiva od znoja Radim rukama i nogama kopam samo da se dokopam tuša Duša mi je prazna Rad ruku čovječjih prava je kazna Prije spavanja tuš i večera Zapis u dnevnik: Sanjao sam Soprane s novim, drukčijim glumicama Paulie je prodavao barbike s likovima triju mafijaških konobarica u krakim suknjama u uskim, kratkim, pripijenim majicama Da napišem svoje mafijaše? Ili parodiju na njih? (Ne znam i baš me briga...) Propuh u busu budi me iz hipnoidnog stanja Baš fino duva , kao ventilator Ulica pjesnika, sjedište firme dislocirano gradilište sad je prošlost (do sutra...) Kakvo me još iznenađenje čeka na tel

Kraj inspiracije, kraj kuća prolazimo uvijek u nove gradove dolazimo Telefoniramo u busu na mobitel šaljemo poruke na zamagljenim prozorima u kišnim danima Zovemo svoju ljubav da dođe, (onu nepoznatu) da se nađemo na stanici i odemo u noć Ako se ne javi vozimo se dalje bez silaska na stanici dokle god imamo love, dokle karta vrijedi Putujemo na dugi