Poezija na putu k Tebi©

Kad predam, predajem se... U biti ne znam kako... Šuti! Molim te... da osjetim mir, dajući ti ljubav priznajući potrebu, priznajući zločin Današnji stid ni sjena nije negdašnjemu Pristajem na dok istine Dolazim sa dugog putovanja bez i daška povjetarca, duge, spore,bolne, mučne i žedne plovidbe- u boci Predajem se nakon dugih godina gusarenja, traženja prava na pravdu Uzimao sam bogatima i davao siromasima i potrebitima ljubavi svojoj mrtvoj posadi: duši, duhu i tijelu Htijući zadržati apsolutnu kontrolu dao sam objesiti hrabre na jarbole srama utopiti mudre u valovima neznanja a dobre bičevati do smrti u srcu bičem svog blistavog intelekta da me ne svrgnu i ne bace u more Zaboga, nisam znao plivati vodama dubokim života Od toga sam duboko zazirao vidjevši u oceanu života svoju smrt svakim danom sve više svakim snom sve življe Sve pustijim bivao je moj jedrenjak Sve veća moja glad za društvom Preostale mornare su

Dižu se polako i nečujno iz svojih vlažnih postelja u zemlji Dižu te polako na svojim rukama u zrak iznenađenu gubitkom dodira sa tlom Bojiš se... da te ne ispuste krhku na tvrdo kamenjem posuto tlo i ubiju Otkud... Otkud odjednom živi a bila si im na sprovodima u crnini, tužna, ucviljena zajedno sa svim njihovim ženama djeleć žalost i osjećaj gubitka? Spuste te polako u vrućici drhtavu svu Na tlo neozlijeđenu, nedirnutu kao što te majka spremala uvečer na počinak Probudi ih, oživi Udahni im dah života ti imaš tu moć da budiš u život vječne snivače SPIRITS They are rising slowly and without a sound out of their humid beds in the soil They are lifting you on their arms into the air you are surprised by the loss of your touch with the ground   You are afraid… of them letting you go frail you onto the hard stones covered surface of the earth and kill you   How… How come they are suddenly alive and you were on the funerals wearing bla

Dolazak dana u zori velikog praska koji je stvorio, neumorne kreacije Stvoritelja blješte... zvijezde. Zvijezde onako smirujuće titraju i pozivaju: "Pridružite nam se..." Mirisi prošlosti dovlače sa sobom reminiscencije: sjećanja bukte, vjeru daju o neuništivosti... ...On vječno vlada. On vlada prostorima: rupama praznim, crnim i naseljenim planetama... Ogroman prostor uz carstvo to svjetla izgleda punije, napučenije... Dobro došli u svemir! LIGHT Coming of the day in the dawn of the big bang He created, weariless creations of the Maker glitter… stars. Stars are calmly oscillating like that and calling: ”Join us…”   The smells of the history are dragging after themselves reminiscences: memories are blazing, faith they give of indestructibility… He rules for eternity.   He reigns the spaces holes empty, black and inhabited planets… Vast space with that empire of light looks full

Slažući puzzle svog samopoštovanja tražeći i nalazeći komadiće rasute po cesti koji su ispadali nemarnom putniku kroz rupu na dnu kofera Korak iza zadnjeg komadića koji dovršava mozaik nailazim na tebe (nalazim sebe) sagnutu u namjeri da ga pokupiš i vratiš vlasniku Zdrava mi bila, ljubavi moja! JIGSAW PUZZLE   I’m putting together jigsaw of my self-respect looking for and finding the pieces scattered over the road which were lost by the careless traveler trough the hole on the bottom of his suitcase   Right behind the last piece that finishes the mosaic I’m finding you (I’m finding myself) you are bended in order to pick it up and return it to its owner   Hello, my love!

...A sad mala digresija Nepotrebna agresija Užegla mast Bivša slast Potrošena strast Zaustavljen rast Jedne ljubavi Pročitala mi je u šalici kave Jedna stara Koja kaže I nikad ne laže -poslovica: Agape je lijek!   PAUSE … And now a little digression Unnecessary aggression Stale grease Ex delight Spent passion Stopped growth Of one love Read to me in a cup of coffee Old one That says And never lies -Adverb: Agape is the cure!

Iz tvojih očiju izviruje tuga kratko se osvrće lijevo i desno Ne našavši mira brzo se povlači u sigurnost vjeđa da se i dalje hrani tobom Iz tvojih očiju izvire patnja polako teče gusta, crna nafta nepresušna strah ti prelijeće lice Gledam te iz daljine -vidiš me... Odlijećeš brzo poput preplašene ptice na tajno mjesto u sjeni šume Čučiš u grmlju dršćući od zime dršćući od straha Nazirem ti šareno perje kroz lišće gustog grmlja na rubu šume Prikradam ti se tiho, polako nit' me slutiš niti osjećaš Ne vidiš me očima zamagljenim od suza Korak dva, skok... Samo lepeći, uzalud ti imam te i držim čvrsto Ne dam te, ne boj se moje ruke nek ti budu gnijezdo FEAR   Out of your eyes is peering sadness it is shortly looking left and right Not to find peace it is quickly retreating into the safety of your eyelids to keep feeding with you   Out of your eyes is welling suffering slowly flows dense

Mali mravi u mojoj glavi hodaju uvijek u istom krugu duboko u vijuge gaze Brojne im noge ponavljaju uvijek iste staze Opsesija teška ne čini se greška malo sa strane Al' gledajuć pravo ravno u oči ona skoči za vrat ti skoči Bez srama ti reci kako se osjećaš Sebe starog je li se sjećaš? Možda su snovi možda je pamet samo laž U ovome svijetu svi tako lažu sve, sve što kažu Kotrljaju se riječi teške kao kamenje odron riječi i slika Zatrpan sam gušim se Upomoć! Čuje li tko? Nitko?! Nitko. O... Osjećam svjetlo… Sjaj, Slobodo, kroz mene! I RATIONALIZE Little ants in my head always walk the same circle deep into the cerebrals they tread down Their numberless feet repeat all the same roads Obsession heavy doesn’t seem a mistake a little to the side But looking straight ahead right in the eyes it jumps by your neck it grabs you Without shame you say how you feel Do you remember old you?

Putovati umom čudnim do sna punim straha i iznenada biti uvučen u tamne virove tjeskobe blatne i masne utapati se u njima bez kraja uvijek Čekati i moliti Nebo da se otvori da munje Ljubavi progovore udare snažno i zemlju otvore Dugo čekati da zemlja proguta sav mulj što se nataložio na njenoj površini Konačno izaći na svjetlo putovati dalje -ali pazeći na vrtloge Putovati bez Oca -teško je   TO TRAVEL    To travel trough your mind that is strange do the dream your mind full of fear and suddenly to be sucked into the dark whirlpools of anxiety muddy and greasy to drown in them without the end always   To wait and pray Heavens to open to lightnings of Love to speak hit hard and open the ground To wait long till soil swallows all the mud that has subsided on its surface Finally to get out to the Light to travel on -but watching for the maelstroms   To travel without the Father -is ha