Poezija na putu k Tebi©

Status-quo-acija s-mjesta-ne-akcija U napadu medvjeda nepomičnost Reptilu sličnost Nikakva posebnost Obična običnost! Nezgodna nezgodacija Strah od blamaže Koja je, dakle, razlika Tebe i crva (uholaže)? Boli u nervu tako snažno- bol Uzmi stolnjak i pokrij taj stol Pripravi nešto i jedi, jedi, jedi Po opsegu si sličan bačvi Po širini gore spomenutoj živini Jako, jako, jako sličan- medi! Medo pred medom bježi Medo naginje i nada se... Medvjed teži- ravnoteži! Vuk (s druge strane) zube na tebe kesi i reži... Oprosti, ali koji sad vuk?! Vučina... vidi ga tamo gore...! Slušaj me dobro, druže Miro, U mozgu svome ti si poprilično; Na slikama svojim stagnir'o! Moju dobru volju ti si minirao Zdrav si razum posve prosvirao Hoćeš li me još dugo mučiti Dok pokušavam to dokučiti: Što si to, zaboga, naslikao!?

U zimama novoga proljeća iza Pogled je moj upućen tebi- izbliza U ovoj čudnoj igri odlaženja i dolaženja Ispod ljestvi prema raju prema raju prolaženja Sada sam potpuno smrznut Nisam se smio plakati drznut'... Milim Bogom ću te kumiti Nemoj se nikada ubiti Ako treba poći ću za tebe do na kraj svijeta (Odekud se čuje heavy metal) K tebi se vuče miris ferija Dišni mi tunel postaje prerija Šarenilom posuta biva pustinja Žar ljubavi Božje još u meni tinja Ne mogu dobiti ništa za nešto U oku mome ti plivaš vješto Moje noći nisu budne Moje su noći pomalo čudne Spavaju tiho pod poplunima do zuba naoružane snima Malo su čudne moje noći Maloj djeci sklapaju oči U mašti mojoj cvijeće potakni Sa nogu mojih okove makni Sada se hranim samo vlaknima U zatvoru ovome izlaz se skriva Žena si postala sasvim praktična (ona što bje depresija manična) U meni nastaje zbrka poprilična Hvala ti na tome, gospodična! Polako se oda sna otkravljujem Iz ove se pjesme odja

Mrtve straže na pasjim kostima Ne jedem nožem, žlicom i vilicom Već mačetom, lopatom i ostima Sanjam goru, primorje i nizinu Jedem, pijem i žderem tuđinu Bolje i ovakva vječnost (Da... živim vječnost) nego nikakva Smrti se bojim, smrti vremena Iza mene ne ostaje ni prašina Što ako je to samo krug, samo dan dug koji sam proživio (iza vječnosti se sakrio)? ...Netko je sve ispravio...  

Piši! Pjesmu o životu Piši blagost i ljepotu Ali šutnja i tišina moja su gorčina Oseka i plima prepuštena je njima Svima velikima i malima Dok ima vatre ima i dima Postoji žeravica tamo gdje je Perjavica U Ulici Žerjavića zatrta pravica Presušila je kravica nema više mlijeka Propast nas čeka! Dvij', tri litre mlijeka zamamna su meka za mlijekoljupca zelenog nevoljenog kukca običnog tukca koji nisam ja On je moj antipod Gleda u zemlju a ja u svod Iz dana u dan sve više starimo Toliko smo već ostarili da za godine više- ne marimo Svaki je dan nedjelja Nedjelja je crn dan Crni mi se pred očima Nešto ovdje ne štima Općenito ne štima Polarna je klima U mome srcu vlada na šniti kruha kinderlada Volim  noći kad mogu poći - na onaj svijet Život mi je za pet!

Denes sem na nebu videl lice smrti Sejalo je sunce Pokosila nas se bu To nas se pomalo črti Nagajna nas kak zajdne tukce Kuc, kuc- kuca ona na vrata Ne znam jel me bu metek Il me bu od štrika kravata Ne znam jel bum živel dugo Il me me bu još denes veter otpunul kak suvi list z nekega dreva kite Denes sem na nebu videl lice smrti Ono titra niežno od života Ona je skroz živa čez sviest mi putuje i pliva Od mene se nimalo ne skriva Oće me bliže k sebe Srce me od te misli zebe Moj život dale od nje ne pe Protiv nje nimam nikakve obrane Čez cilnik svoj ona me kad tad stepe (čul najbole ili vuva del čepe) Denes sem videl oblak črni na svietloplavem nebu v obliku mrtvačke glave'... Samo oblak (ak se mene tu kaj pita) Če se ova piesma prav čita ovaj podatek je točen do zajdnega bita Jer Veliki mene čeka na skele prek te rieke Prielaz traje jenu sekundu blic Uživaj v predstave, uvali se v taj zic Pričekaj još malo na ove obale Ovaj život roba je

My lie is a life I don't have a wife My body is lifeless I'm totally wifeless My life is a lie Liquid corpses flow with a river I hurt and tremble Shake and shiver Life is not what you preach It is what you reach We once parted like we never started to love With no help from above That's at least how I felt With that little issue I never dealt Could 've been tornado Could 've been Katrina I still remember skinny blondie First grader and never more A little girl named Marina that lost her young life and remained the ultimate winner I'm left behind insignificant sinner No-family bread-winner Versemonger Sane no longer Left behind out of my mind...

Ini bi da je noć. Uvijek da je noć. Samodostatna noć. Meni je draže svjetlo sunca raspršeno po Perjavici. Miliji su mi pogledi bačeni prema Podsusedu. ... Hej, tu je Vrapče Gornje. Katedrala tak' je mala, dva jednakokračna triangla, što su se stisnula jedan uz drugi. Tornjevi njeni (i neki drugi) izniču iz maglica. Sive maglice otjerale lastavice. Ne poznajem blokove betona umrljane sivilom. Kad se spustim s brda -ugušit će me siva boja, mislim... No bezoblačno nebo donosi -lijep dan !