Poezija na putu k Tebi©

Naša djeca žive u hotelu "Dublin" Peče me u pleksusu, jako! Pečalbarina! Pečalba me peče Uzbuđenje me je peklo Sad me peče srce Od tuge me peče srce Strefit' će me infarkt jednog lijepog dana Draga, zašto živimo na dug?!?! Na dug drugujemo Život Republici dugujemo Plačemo i tugujemo Mi život ne živimo Mi samo dugujemo Umjesto jedno sa drugim Mi sa- dugom drugujemo Moja lijepa bračna družice Zašto više ne cvjetaju nam ružice?! Uvijek iste crtamo kružnice Naša lijepa djeca Kad odrastu- poružnjet će ...I opet me peče u pleksusu Život me uvijek vraća Jednom (te istom) kompleksusu Umjesto da (kao nekad) rime rimujem U trci za novcem, utrke pasa štimujem Strah od života baca me u vatru i vodu Kako da izbjegnem vjerovnike? Taktike za to smišljam u hodu Djeca nam žive u "Dublin" hotelu Hrvat više nisam po duši (Već samo po tijelu) Zaspim katkad u (za posao) odijelu Bože, sanjam vitu jelu Zelen bor Molim Te, molim, Brzi odgov

Pod teretom godina moj rukopis se mijenja Nema više plodina zbog lošeg javnog mnijenja Moj odnos prema ženama- nepromijenjen: umrijet ću star i neoženjen Rano nam je, moja rano, znati nam još nije dano: kiša l' sija ili sunce pada na nas... Ljubav mi je teška! Neka živi neka diše u meni Potisnuti je neću Još mi isti krimen podmeću Golubovi još su sneni Čistači na triciklima polako izlaze iz baze Sunčeve zrake lijeno plaze Na Savskome sunce danak uzima Još sam uvijek sam Sanjam noćima da padam u provalije ledene -moje drage usne medene U oktanskome cirkusu nema mjesta za dva kotača Lijeva noga mi je kraća desna asfaltom korača Pjevaju mi Ike i Tina Drugi grad, ali ista bina Na zidu Krist na križu pod posteljom mi crvi gmižu -utrku vode do slobode Na rasvjetnom stupu Dipeš' Mode " Reach out and touch faith "...!