Poezija na putu k Tebi©

Glava nikad ne spava glava je uvijek budna u snu u snu na javi uvijek spava čvrstim snom u snovima Kad sanja da se budi glava možda budna sanja budna sanja hodajući Nogama ne da mira uvijek se živcira oko sitnih stvari Oko sitnih stvari ne vidi ono čuje grmljavinu iz daleka u snu bez kraja

Počinjem disati slobodno pisati o smrti moje duše Ove misli me guše osjećaji se suše Suze padaju nevidljive na pod Duše Sveti ti posveti- moju bol Sa rana sol ti isperi suzama stvarnim brane sruši Mir mir, tišinu želim u duši Zatvoreni krugovi boli i stida ruju sve dublje pod kožu se uvlače Pucaju niti sjećanja Zamršuje ih Veliki Nadglednik sa svojim peračima mozga Upravljaju mnome iz daljine Nema nema nikad u mom umu- tišine Žamor glasova u kakofoniji Nada o životu u harmoniji, ali kada? Pitam te, Bože, još jednom od 25 tisuća puta Pozornost mi pozornicom luta bogatom scenom sa snažnom rasvjetom Reflektori ubrzano trepću kapci usporeno trepću stvarajuć dojam usporenja Ali jedini spor u okolini sam ja Ukočen od straha, smrznut plimama i osekama tjeskobe izložen napadima zlobe u sebi tiho jecam nemoćan da se obranim Ledeni dani još su na snazi vječna zima sa svojim paucima plete finu, bijelu paučinu oko mene znajući da je neću prekinu

Pod tonama šminke nasmijala mi se teatralno -glumila je u svom filmu Filmska diva malog ekrana malog formata -samo za patuljke Divna je bila moja diva samo -kratko je trajala

Sada kada sam mrtav kad spavam sa crvima molim se za ozdravljenje duše Ona je mrtva, u pećini nekoj spava živi u savjestima velikih Hrvata spava snom ulovljenog tata bez osjećaja Podnosim oko sebe vlažni miris zemlje predajem se bakterijama Sanjam da sam još živ i agonija traje Bol je sve jača a rekli su da neće boljeti Tonem u beskraj snova Donosim ti nespokoj rukama mrveći zemlju Balon pun boli odlijeće nošen vjetrom

Pokrijte mi oči da ne vidim što mi rade što me kolju što mi se gade Čvrsto mi stisnite ruku i vežite me da se ne trzam i bacakam toliko Nešto mi stavite u usta da zagrizem i ne vrištim tako glasno Svuda oko mene bjelina hladno je u ovoj dvorani Kao da vjetar odnekud prodire Ležim u blatu potrbuške Ne osjećam ništa ni tuge ni hladnoće Ne osjećam  noge Samo na bljeskove lomeće razdiruće boli Pada noć došli su da me dokrajče

Budi me lepet krila željezne ptice Sam sam na nebu Klizim visoko nad modrom, uglačanom površinom oceana blistavom od sunca Hitam k tebi letim prema tvom licu načinjenom od bijelog oblaka Ugledao sam jednog jutra tvoj lik visoko na nebu Posegnuo sam za njim ali moje ruke su prekratke Odlučio sam se popeti gore po ljestvama satkanima od snova Tvoj oblak jasno ocrtava tvoje lice ali kako prilazim bliže i bliže tvoje lice se gubi To samo netko prosipa plavim nebom bijelo perje iz jastuka Jesi li stvarna ili samo nedosanjani san koji pruža svoje bijele prste duboko u stvarnost? Jesi li mi blizu il' mi iz daljine šalješ svoj lik na krilima fatamorgane kao pozdrav?

živi buja mreška šumi puše jače pršti diže buja puše jače kida lomi pršti razbija slabi jenja tiše tiše tiho bonaca u meni

Suhi list putuje parkom- nošen vjetrom Dry leaf is travelling through a park- carried by the wind

Izvadila si me, arheologinjo, iz prašine, iz pijeska, iz zemlje. Dugo, dugo, dugo si kopala srebrnom žličicom za šećer da mi ne oštetiš lice ne ogrebeš kožu očuvaš misli. Iskopala si me, djevojčice, igrajući se u pijesku Sahare i prigrlila k sebi kao svoju najdražu lutku. Oslobodila si me, ženo, prljavih povoja koji me obavijaše. Polako si odmotavala s mene platnene okove dok ne osjetih ugodan lahor olakšanja. Zaštitila si me, čuvarice, bezbrojnih ruku božice pohlepe. Sakrila si me od njenog proždrljivog pogleda i potopila u duboko jezero svojih očiju da me nikad ne nađe. MUMMY You have put me out, woman archeologist, of dust, of sand, of dirt. Long, long, long you were digging with a silver tea-spoon so you don't damage my face don't scratch my skin preserve my thoughts.   You have dug me, little girl, while you were playing in the sand of Sahara and you have embraced me like yo

Zuji, zuji dosadna muha. Leti naokolo, nema mira. Gore, dolje zuj svoj svira -dok me ne iziritira. Teško pada moja ruka, pala je i muha. Gledam muhu kao duha -ima moje lice! A FLY Boring fly is buzzing, buzzing. It flies around restlessly. Up and down plays its buzz -until it starts to bug me. My hand falls heavily, the fly falls, too. I look at the fly as if it's a ghost -it has got my face on!

Uho bez uha nema sluha duh bez sluha nema uha Ima uši u- duši Ima slonove po srcu što topoću, ljude gaze na njihovom putu Uho bez duha nema srca, nema srca, nema ni pluća Diše kroz kožu mjehuriće nelagode oko sebe stvara dok pliva kroz svijet, koji mu izgleda kao velika bara Uho bez uha nema uha (uma, duha, srca, pluća) To je jedna napuštena kuća Njezin stanar u dvorištu živi "Čuvaj stražu" vrazi mu kažu Uho bez kuće nema sluha nema propuha miša ni puha Samo vjetar piri kroz maglu

Plodove more kupimo zajedno roneći