OPROSTI
Spoznao sam to još jučer Bila si sa mnom nametljiva- u mislima u slikama, u snovima noću Nisam volio tebe- već statuu Izlivenu u žurbi, onako serijski Danas ne znam ima li ljubavi u meni Jel je ikad bilo u utrobi ovoj teškoj, olovnoj Čujem da me još voliš pričaju mi vjetrovi o našoj ljubavi Kako je to bilo, ja se ne sjećam Amnezija- u očima- led bez boli- samo vakuum Soba mi se smanjuje, zidovi stišću bespomoćno tražim izlaz Iz kartonske kutije od cipela Jel prošla oluja? Polako, oprezno dižem poklopac; iz školjke se iskotrlja biser i- nestaje u pijesku tren prije no što val ispere obalu solju nesjećanja Bože, zar je tako dugo... toliko je prošlo?! Ne mislim, ne želim, ne sjećam se više Ne pišem, ne govorim Ne brojim dane u kalendaru Ne živim Smijem se... FORGIVE ME I've realized that as yet yesterday You were with me meddlesome- in thoughts in pictures, in dreams at night I didn’t love