Poezija na putu k Tebi©

Prostor u glavi treba nečim ispuniti Svime što dobro dođe za takvo što Svime što je bilo vrijedno vrijedit će i sada i kasnije Potopit ćemo osjećaje razumom Plodna polja postat će močvare Ništa više neće rasti u vrtovima mašte Bit ćemo sretni zatupljeni otupljenih oštrica intuicije Prozor u svijet bit će nam otvoren samo dopola... Pa što!? Bit ćemo sretni ti i ja STOPPERS The space in your head should be filled with something Anything useful for that kind of thing Anything that was worth will be worth now and later We will sink the feelings with reason fertile fields will become marshes Nothing will ever grow in gardens of imagination We’ll be happy dulled cutting edges of our intuition blunted Our window into the world will be open only by half… So what!? We’ll be happy you and me

Zijevajući kao riba udišući dah koji bolno reže pluća borim se da progovorim poslije dugih godina jezika životinja jezikom ljudskim Donosiš mi rječnike u zlatnom uvezu sa slikama u boji Učiš me riječ po riječ smislu ogromnog skladišta podataka sive kore Danas znam što je riječ ljubav dugo tražena: to je ono što mi je stvaralo bol svojim izostankom Životinje griješe, ljudi pak žive puninom kolektivnim zovom Bogu Prazan bijah lažima otrovanom savješću Ti me napuni (ispraznivši užas) srećom jednom izgubljenog Raja Ti si beskrajna i tajanstvena kao planeta Zemlja u svom bogatom reljefu Ogrnula si me sobom i zaštitila šireći širom krila plavetnilom Nema uzmaka Samo skok u plavu dubinu nam preostaje Izmiče nam tlo pod nogama i padamo u dubinu kroz rasjed u zemlji nastao zemljotresom u nedirnute i sigurne slojeve litosfere ravno do rastopljene Gejine jezgre Postajemo magma više nismo ti i ja Sad smo svi