Poezija na putu k Tebi©

Krug taman od mjeseca pomrčina U tišini zuje mrtve muhe Ni duha ni čovjeka U trsci u močvari blato Bolno jeca stara vrba Tišina, pauza u stvaranju... Prodorni krik brata mjeseca: "Upomoć! Ljudi, spasite me! Propadam. Utapam se u kaljuži." Sova neka huče i puše ne bi li zagrijala promrzle prste Led je tanak, poklopac na jezeru Pazi, brate, da ne propadneš kao mjesec Bijela pustinja, smrznuta zemlja Daška ni topline- nema Dan je maglen poslije užasne noći Ribe miruju pod ogledalom Sunce izbljedjelo plače nad svojom mrtvačkom puti Kristalići skrivaju jezero od pogleda Pomor. Život spava. Prvi put drugi put treći put, prodano! Babi zimi za sto žutih dukata

Morem plovim dugo beskrajno kraj obala katkad zastanem U bljesku munje vide mi se kosti lica Vratolomno jedrim, na valovima jašem Put je dug i nepregledan Dan je paklen Jedna duša stopira uz rub asfalta koji se topi od vrućine Sve titra u želatini U bjelini tragove ne ostavljam Zubi cvokoću, kosti pucaju Kao kreda se rasipaju u bijeli prah Spas od hladnoće tražiš, putniče? Ja sam spasiteljica duša, za tijelo nek' se pobrine bjelina nek' ga pokrije i dobro utopli Čelik presijeca udove (i niti života) Oni plaču crvenim, toplim suzama na tisuće načina Pjevaju alati za ubijanje svaki na svoj način Pune mi džepove prtljaga mi otežava koferi se pune Novosti su dobre žetva na vrhuncu urod bolji od najbolje godine Oni strepe jadni mali kukci a ja i dalje kosim DEATH ON THE ROAD   I fare the sea long endlesly by shores I sometimes stop In a flash of lightning my facial bones show I glide precarious

Nosnice mi draška mislim, miris limuna Opet sanjam ljubav ljubav između redaka Dobri vjetrovi nose me k tebi poslije oluje Dom napokon vidim u tornju tvog svjetionika Hvataš me svojim mrežama Jesi li čuvarica prirode il' (bojim se) crna udovica? Mješine pune vina prostireš preda me na stol Poput kakvog lopova promatram te poluotvorenih očiju kroz rešetke od trepavica More je vani zaspalo (bonaca) A ti- jesi li stvarna? Ili halucinacija? Miris mi, opet, limuna zaigra između nosnica Ti žena činiš se slatka, a zapravo ti si prikaza od koje nikako ne mogu pobjeći MY CIRCE My nostrils are tempted by I think, scent of lemon I dream of love again love between the lines Good winds carry me to you after a storm I see home at last in the tower of your lighthouse You catch me in your net Are you a keeper of nature or (I'm afraid) black widow? Skins full of wine you set before me on a table I wat

Ide povećalo po papiru, traži slova riječi neizrečenih još nesročenih rečenica Stihovi moji se bune zbog mene traže moju slobodu Protestiraju oni pred vratima svijeta predviđajući mi sigurno oslobođenje Moje noći tamne u duši Povjetarac njiše plamen svijeće Moje vrijeme će tek doći Uzdišu moji stihovi Stihovi moji vrletima zvone u sedlima se propinju noću dolinama se šuljaju tiho izazivaju more do bijesa zapjenjeno da potopi ih ako može Plodno tlo ravnica oplođuju još više Velika jata ptica pronose dalje im glase zimi na jug Plugovi moji- stihovi moji zemlju obrađuju Žanju bogate žetve metafora uzabiru plodove za moje sinove da kad me više ne bude na ovoj zemaljskoj govornici moji sinovi ne budu gladni Duhovi njihovi bit će uvijek siti Svega će im uvijek biti sa svim tim mojim stihovima Sjećat će se radosnog oca: "Otac nam je bio pjesnik sad negdje piše stihove Mi ćemo ih čuti kad uzori more kad planine sv