Poezija na putu k Tebi©

Šarena stranica mog uma moje raznobojne mašte postaje sve veća i veća Raste tako moja sreća veća od neba od svemira veća Veća od tvojih ruku kad me obujmljuju tvojim zlatom od ljubavi uokviruju Takva je moja sreća Kada me podigneš rukama poljubiš (u srce), moje srce zadrhti tisućama svijeća ono zasja A kad me spustiš ljubavi, nije mi dosta -ljubavi Uzvraćaš mi darom dar GIFT Mottled page of my mind of my colourful imagination is growing bigger and bigger   That’s how my happiness grows larger than the sky larger than the universe Bigger than your arms when they embrace me with their gold made of love they frame me That’s how my love is   When you lift me up kiss me with your arms (to my heart) my heart trembles with the thousand candles is shines   And when you put me down my love, I can’t get enough -of love you repay me my gift with your gift

Sportski mikrofon i krigla puna piva moja glazba još je jako živa moja duša kuša pjevati je naglas Naglasci padaju kao muhe žrtve otrovne bordoške juhe Tko kuha danas? Mama? U silnome bijesu želim ubiti ali čisto bez tragova Krivnju savršeno prebaciti na drugoga i nestati u noći Predstav počinje čudnim ironičnim uvodom a onda flashback! Bio je sasvim normalno dijete, taj čovjek, čudovište zapravo Davao je nade u sebe i ispunjavao većinu očekivanja stavljenih pred njega gotovo savršenom preciznošću... Ali onda jednog dana u maestralnom stilu Agathe Christie počelo se oko njega nešto čudno događati... On je uvijek u mnogim nepovezanim slučajevima razasutim širom zemlje uvijek pod drugim imenom nekim čudom bio pošteđen tek okrznut krvavim pokoljima koji su ga okruživali Tu je nešto smrdjelo možda po mokraći- jadnik je imao slab, naime, mjehur To ga je odalo u cijeloj hajci manijaka sumnjivog mirisa Uslijedile su razne psihološke analize, razne teorije novinara i sociologa raznih kriminolo

Slušaj sluzi svojem daj vina mu daj, žednome psu Auuuu! Zavija kao na mjesec Traži još. Još traži mali pas Ima li nade za nas? Dušo, noćas sam sluš'o divnu pjesmu slavuja svete ptice u Japanu Promotri dobro ovo drvo nosi li plodove? Bit će noćas obrano! Banzai! Ranici noći napast će tiho nečujno pobit će sve živo- svojim sabljama dok ne prestane disati Fuji noćas sjajan od mjeseca s visine nas gleda omotan šalom od oblaka O čemu razmišlja? Putujem ujutro brzim vlakom na posao U vrevi a sam, odsječen odvojen izoliran od gomile celofanom presječenih vena veza sa tobom

Brzo zatvorih prozor, zima je na pragu u mom srcu je hladno promrzla mi pluća od ledenog daha Puštam pahulje neka padnu mi u dušu brada mi je posuta injem Nestajem... U magli se rađam, sa prvim snijegom opstajem nezaleđen Preda mnom samo ptice lijeću hranu tražeći Umirem... Pred Božić sam živio za sutra danas sada živim Živim vječno posljednji ples Šibice su mi pri kraju toplina provlači se kroz pore i predaje se zimi Zima me dočekuje hladnim, ali srdačnim zagrljajem Sanjam proljeće Ti si meni proljeće, zlato, usred zime donijela

Provala riječi, nezaustavljiva bujica neometano kulja iz mene kao lava iz vulkana Toliko toga bih ti želio reći riječima nesavršenim pjesmom vrijednom samo tebi Odlučio sam da ti ne spominjem ime sve dok ne postaneš živa iz duhovne dimenzije prijeđeš u stvarnu Molim te, ne osvrći se na stare rane one nisu od tebe i puno duže od tebe žive u meni Još ne znaš, tajno, moju tajnu Reći ću ti jednom koga volim kad prođe oluja INEXPRESSIBLE Outburst of words, the unstoppable torrent is unobstructed pouring out of me like lava out of the volcano There is so much I would like to say to you with imperfect words, with poem valuable to you only   I have decided not to mention your name until you become alive, turn from spiritual dimension into reality Please, take no notice of old wounds They are not caused by you and a lot longer than you they live inside of me   You still don’t know, woman secret- the secret of mine I will tell

Prolazan dašak vjetra čuje se cijelom dolinom Dolazi Bog sa svojim čudesima dolazi željeznicom uskim usjekom između borova Dolazi poslije noći bez mjesečine kad sova lovi najbolje Prolazi sunce dolinom nimalo ne zastajkujući al' ne prodire do debelog hlada pod crnogoricom dopire jedva tankim zrakama do kukaca na tlu Pozdravlja ih treptajima svojih očiju i ide dalje ususret novom svijetu što jedva čeka novi dan poslije noći bez mjeseca

Poludjeli pjesnik piše svoje pjesme neprekidno, neumorno piše poput prsta posađenog u boci rakije on bubri i buja u njoj klija sjeme pjesme raste, raste pjesma procvjetala razlistalih grana širokih teška od plodova sočnih prostor u glavi pjesnika tog sav je ispunjen riječima pjesme on bubri i buja otežavajući disanje mozga svom snagom obgrljuje mozak pritisak je sve veći i veći pjesma želi van iz glave pjesnik je vadi rađa je otvara širom dveri svoje mašte i daje život mladoj pjesmi

Prozor u svjetlo otvoren je širom Prozor u Dušu moga Boga otvoren je širom također prozor do dna zatvoren je, zazidan prozori u dušu moje ljubavi otvaraju se polako sigurnim koračajem prozor u prozor u prozor u prozor otvoren je   WINDOW The window into the light is open wide The window into the Soul of my God is open wide also the window to the bottom is closed, walled in the windows into the soul of my love are opening slowly in a safe step the view into a view into a view into a view is open

Piši- ja ti govorim Crtaj- ja ti dajem slike za razmatranje Govori- to su tvoje misli, ništa prožvakano Prodor svjetla bit će snažan Ni snaći se nećeš -tama bit će razorena Pomogni mi da ti pomognem- da stvaraš Slušaj: bit će ti dano Domogni se sigurnog tla kuda moje noge kroče; sigurnog otoka u moru sna San je, naime, prava stvarnost Stvarnost je samo san Dosanjaj san o stvarnosti, probudi se u snu punom boja punom svjetla punom snage Sporost je vrlina u Božjem svijetu U Božjim očima ti si prvi, drugi ne postoje Zavedi ih na krivi trag Počni pjevati glasno do sumraka Slušat će i oni!