DONIJELA

Brzo zatvorih prozor, zima je na pragu
u mom srcu je hladno
promrzla mi pluća od ledenog daha
Puštam pahulje neka padnu mi u dušu
brada mi je posuta injem
Nestajem...

U magli se rađam, sa prvim snijegom
opstajem nezaleđen
Preda mnom samo ptice lijeću hranu tražeći
Umirem...

Pred Božić sam živio za sutra
danas sada živim
Živim vječno
posljednji ples

Šibice su mi pri kraju
toplina provlači se kroz pore
i predaje se zimi
Zima me dočekuje hladnim, ali
srdačnim zagrljajem
Sanjam proljeće

Ti si meni proljeće, zlato, usred zime
donijela