ISKONSKI KRIK

Poludjeli pjesnik piše svoje pjesme
neprekidno, neumorno
piše poput prsta posađenog u boci rakije
on bubri i buja u njoj
klija sjeme pjesme
raste, raste pjesma procvjetala
razlistalih grana širokih
teška od plodova sočnih
prostor u glavi pjesnika tog
sav je ispunjen riječima pjesme
on bubri i buja
otežavajući disanje mozga
svom snagom obgrljuje mozak
pritisak je sve veći i veći
pjesma želi van iz glave
pjesnik je vadi
rađa je
otvara širom dveri svoje mašte
i daje život mladoj pjesmi

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?