ZIMA U MOČVARI

Krug taman od mjeseca
pomrčina
U tišini zuje mrtve muhe
Ni duha ni čovjeka
U trsci
u močvari
blato
Bolno jeca stara vrba
Tišina, pauza u stvaranju...
Prodorni krik brata mjeseca:
"Upomoć! Ljudi, spasite me!
Propadam. Utapam se u kaljuži."
Sova neka huče i puše
ne bi li zagrijala promrzle prste
Led je tanak, poklopac na jezeru
Pazi, brate, da ne propadneš
kao mjesec

Bijela pustinja, smrznuta zemlja
Daška ni topline- nema
Dan je maglen
poslije užasne noći
Ribe miruju pod ogledalom
Sunce izbljedjelo plače nad svojom mrtvačkom puti
Kristalići skrivaju jezero od pogleda

Pomor.
Život spava.
Prvi put
drugi put
treći put, prodano!
Babi zimi
za sto žutih dukata

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?