Pišem pjesmu kao prvi put živim, dišem, baš kao prvi put kad počeh disati samostalno Još uvijek zatvorenih očiju vidim slike DA, još snivam kao u početku svog života mirno, staloženo, bez grižnje savjesti Letim zrakom kao prvi put Dižem se, padam- slobodno, bez krila Vrtim u glavi svoju glazbu Ona ne izlazi van iz nje, intimna je Vjerujem da će sve biti dobro bit će svi dobri Nitko mi neće učiniti istinski nešto nažao nitko mi ne može ništa Može li se to nazvati Bogom? Ne znam- to dokučiti ne mogoh ni dan, danas Ja sam čovjek bez smjera, lutam Lutajući se tražim neznanim putima Ma valjda ću se naći za života Čekam telefonski poziv izravna žnora sa onostranim Prolazim mi život u čekanju Psihičko stanje nepromijenjeno vječito sam maničan (u depresiju ni prismrdit) Kad ostvarim svoje želje- bit će prekasno više neću biti živ, samo zombi da mi se barem pokrenuti dok sam još živ Na televiziji reklamiraju kremu za pomlađivanje Kupit ću par komada promijenit ...
Primjedbe
Objavi komentar