MUMIJA
Izvadila si me,
arheologinjo,
iz prašine,
iz pijeska,
iz zemlje.
Dugo, dugo, dugo
si kopala
srebrnom žličicom za šećer
da mi
ne oštetiš lice
ne ogrebeš kožu
očuvaš misli.
Iskopala si me,
djevojčice,
igrajući se u pijesku Sahare
i prigrlila k sebi
kao svoju najdražu lutku.
Oslobodila si me,
ženo,
prljavih povoja koji me obavijaše.
Polako si odmotavala s mene
platnene okove
dok ne osjetih
ugodan lahor olakšanja.
Zaštitila si me,
čuvarice,
bezbrojnih ruku
božice pohlepe.
Sakrila si me od njenog proždrljivog pogleda
i potopila u duboko jezero
svojih očiju
da me nikad ne nađe.
You have put me out,
arheologinjo,
iz prašine,
iz pijeska,
iz zemlje.
Dugo, dugo, dugo
si kopala
srebrnom žličicom za šećer
da mi
ne oštetiš lice
ne ogrebeš kožu
očuvaš misli.
Iskopala si me,
djevojčice,
igrajući se u pijesku Sahare
i prigrlila k sebi
kao svoju najdražu lutku.
Oslobodila si me,
ženo,
prljavih povoja koji me obavijaše.
Polako si odmotavala s mene
platnene okove
dok ne osjetih
ugodan lahor olakšanja.
Zaštitila si me,
čuvarice,
bezbrojnih ruku
božice pohlepe.
Sakrila si me od njenog proždrljivog pogleda
i potopila u duboko jezero
svojih očiju
da me nikad ne nađe.
Primjedbe
Objavi komentar