GUSAR
Kad predam, predajem se...
U biti ne znam kako...
Šuti! Molim te...
da osjetim mir, dajući ti ljubav
priznajući potrebu, priznajući zločin
Današnji stid ni sjena nije
negdašnjemu
Pristajem na dok istine
Dolazim sa dugog putovanja
bez i daška povjetarca,
duge, spore,bolne, mučne
i žedne plovidbe- u boci
Predajem se nakon dugih godina gusarenja,
traženja prava na pravdu
Uzimao sam bogatima
i davao siromasima i potrebitima ljubavi
svojoj mrtvoj posadi: duši, duhu i tijelu
Htijući zadržati apsolutnu kontrolu
dao sam objesiti hrabre na jarbole srama
utopiti mudre u valovima neznanja
a dobre bičevati do smrti u srcu
bičem svog blistavog intelekta
da me ne svrgnu i ne bace u more
Zaboga, nisam znao plivati
vodama dubokim života
Od toga sam duboko zazirao
vidjevši u oceanu života svoju smrt
svakim danom sve više
svakim snom sve življe
Sve pustijim bivao je moj jedrenjak
Sve veća moja glad za društvom
Preostale mornare su skuhali
za objed kanibali
na otoku zvanom Solitude
Shrvan, slomljenih jedara, potrganog kormila
milio sam kao puž morem besmisla
tražeći kopno
pred kojim bih spustio sidro
godinu, pet, deset... Koliko? Ne znam
zaboravio sam broj
Bez nade, bez sreće, bez Boga
Gdje li je tome kraj?
Ti si sudac i porota
na suđenju ovom gusaru
osudi me na život- sa sobom!
BUCCANEER
BUCCANEER
Primjedbe
Objavi komentar