PJESMA NA BRZINU

Dok sjedim naslonjen na ogradu
na  busnoj stanici

Gledam golubove kako lete
i čekam kraj pjesme

Ali on  nikako da dođe
ona postaje slow food

Soul food

Što me tako gledaš ti što prolaziš,
djevojko, preplašeno?

Grizem, da, to je točno
ali sitnim ujedima

Ližem sladoled zamišljen
Baš bi mi dobro došlo
još nešto da me rashladi

Još mi je koža ljepljiva od znoja
Radim rukama i nogama kopam
samo da se dokopam tuša

Duša mi je prazna
Rad ruku čovječjih prava je kazna

Prije spavanja tuš i večera

Zapis u dnevnik:
Sanjao sam Soprane
s novim, drukčijim glumicama

Paulie je prodavao barbike
s likovima triju mafijaških konobarica
u krakim suknjama
u uskim, kratkim, pripijenim majicama

Da napišem svoje mafijaše?
Ili parodiju na njih?
(Ne znam i baš me briga...)

Propuh u busu budi me
iz hipnoidnog stanja
Baš fino duva, kao ventilator

Ulica pjesnika, sjedište firme
dislocirano gradilište sad je prošlost

(do sutra...)

Kakvo me još iznenađenje čeka na televiziji
'Đenja do sutra, vi svi vragovi s posla
nemojte me pratiti u snovima

Još samo dva dana
do kolektivnog godišnjeg

Ja ne bih radio- ja bih razgovarao
Ili još bolje slušao-
i pridavao usputna zapažanja

Tako bih bio svoj i radio s voljom
i željom da nešto postignem
u ovom trulom svijetu i ljigavom životu

Do tada laku noć svim mrakovima
i morama
Molim te,
Koja me ne slušaš
daj mi zdrav san

***

Sestra i šogor idu na more na par dana
'ko ih šiša
Ne volim more- ne znam plivati
Jednom sam se skoro utopio
(da nije bilo jednog strica koji me je spasio)

Što ima u moru  tako tajanstveno
tako privlačno za Titanike i galije s blagom
ljude s betonskim cipelama na nogama
slonove nošene strujom
kitove nasukane

na obale straha
rtove bijesa
hridi očaja

U tjesnacu smo se našli ti i ja
Scila i Haribda
ljepotica i zvijer
David i Golijat
Pogođen oblutkom u glavu
padam u more s visoke stijene
Krvarim
vrištim od užasa
Utapam se
Ništa me ne može spasiti
Zašto si mi to učinila?

***

Sutra je novi dan
brat i ja u kafić, gledati mune s terase;
razgovarati o smislu života (te iste mune)
Sigurno će biti pjesnik kao ja
uživat će u riječima
o pjesmama o ljubavi vječnoj
"Rano je počeo" kaže Rumunj Matija
Znat će se u životu bar u tome snaći

Ima 6, za dva mjeseca 7
Tjeraju ga da uči čitati
"U prvom razredu će biti u zaostatku"
kažu

On nikada ni u čemu neće
biti u zaostatku- tako se čini
On je turbo-generacija
Uz pomoć moju, sestrinu i šogorovu
on će izmisliti svijetu svim svojim bojama
Bit će slikar budućnosti, vedre i tužne
(kako kada)
za mnogo ljudi

Samo da odraste!

***

Dan treći pao pod suncem
išiban olujnim vjetrom,
stvoren da stvara
da ne umire nikad

To sam ja!

Svoj mir želim danas,
sutra
prekosutra...
Onda ću poludjeti od strave stvaranja

Štap za hodanje i ponosit hod
kad stradam u prometu
jednoga dana u podne
za vrućine u gradu
zbog nesnosne dekoncentracije
vozača u crvenom mercedesu

Bit ću boem
polulud
polustvaran
polujesam
polusvijest

Gledat ću prsate ljepotice po gradu,
upirati štapom u njihove ogromne... oči
"Tko si ti" pitat će me
Ja sam slijepac

Ja sam videći idiot što luta gradom
izgovarajući besmislice o bogu
naglas vičući, derući se:
Spasite se
čuvajte se

crvenih mercedesa,
kazne božje,
bahatih ljudi,
mene!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?