PJESMA NA BRZINU
Dok sjedim naslonjen na ogradu
na busnoj stanici
Gledam golubove kako lete
i čekam kraj pjesme
Ali on nikako da dođe
ona postaje slow food
Soul food
Što me tako gledaš ti što prolaziš,
djevojko, preplašeno?
Grizem, da, to je točno
ali sitnim ujedima
Ližem sladoled zamišljen
Baš bi mi dobro došlo
još nešto da me rashladi
Još mi je koža ljepljiva od znoja
Radim rukama i nogama kopam
samo da se dokopam tuša
Duša mi je prazna
Rad ruku čovječjih prava je kazna
Prije spavanja tuš i večera
Zapis u dnevnik:
Sanjao sam Soprane
s novim, drukčijim glumicama
Paulie je prodavao barbike
s likovima triju mafijaških konobarica
u krakim suknjama
u uskim, kratkim, pripijenim majicama
Da napišem svoje mafijaše?
Ili parodiju na njih?
(Ne znam i baš me briga...)
Propuh u busu budi me
iz hipnoidnog stanja
Baš fino duva, kao ventilator
Ulica pjesnika, sjedište firme
dislocirano gradilište sad je prošlost
(do sutra...)
Kakvo me još iznenađenje čeka na televiziji
'Đenja do sutra, vi svi vragovi s posla
nemojte me pratiti u snovima
Još samo dva dana
do kolektivnog godišnjeg
Ja ne bih radio- ja bih razgovarao
Ili još bolje slušao-
i pridavao usputna zapažanja
Tako bih bio svoj i radio s voljom
i željom da nešto postignem
u ovom trulom svijetu i ljigavom životu
Do tada laku noć svim mrakovima
i morama
Molim te,
Koja me ne slušaš
daj mi zdrav san
na busnoj stanici
Gledam golubove kako lete
i čekam kraj pjesme
Ali on nikako da dođe
ona postaje slow food
Soul food
Što me tako gledaš ti što prolaziš,
djevojko, preplašeno?
Grizem, da, to je točno
ali sitnim ujedima
Ližem sladoled zamišljen
Baš bi mi dobro došlo
još nešto da me rashladi
Još mi je koža ljepljiva od znoja
Radim rukama i nogama kopam
samo da se dokopam tuša
Duša mi je prazna
Rad ruku čovječjih prava je kazna
Prije spavanja tuš i večera
Zapis u dnevnik:
Sanjao sam Soprane
s novim, drukčijim glumicama
Paulie je prodavao barbike
s likovima triju mafijaških konobarica
u krakim suknjama
u uskim, kratkim, pripijenim majicama
Da napišem svoje mafijaše?
Ili parodiju na njih?
(Ne znam i baš me briga...)
Propuh u busu budi me
iz hipnoidnog stanja
Baš fino duva, kao ventilator
Ulica pjesnika, sjedište firme
dislocirano gradilište sad je prošlost
(do sutra...)
Kakvo me još iznenađenje čeka na televiziji
'Đenja do sutra, vi svi vragovi s posla
nemojte me pratiti u snovima
Još samo dva dana
do kolektivnog godišnjeg
Ja ne bih radio- ja bih razgovarao
Ili još bolje slušao-
i pridavao usputna zapažanja
Tako bih bio svoj i radio s voljom
i željom da nešto postignem
u ovom trulom svijetu i ljigavom životu
Do tada laku noć svim mrakovima
i morama
Molim te,
Koja me ne slušaš
daj mi zdrav san
***
Sestra i šogor idu na more na par dana
'ko ih šiša
Ne volim more- ne znam plivati
Jednom sam se skoro utopio
(da nije bilo jednog strica koji me je spasio)
Što ima u moru tako tajanstveno
tako privlačno za Titanike i galije s blagom
ljude s betonskim cipelama na nogama
slonove nošene strujom
kitove nasukane
na obale straha
rtove bijesa
hridi očaja
U tjesnacu smo se našli ti i ja
Scila i Haribda
ljepotica i zvijer
David i Golijat
Pogođen oblutkom u glavu
padam u more s visoke stijene
Krvarim
vrištim od užasa
Utapam se
Ništa me ne može spasiti
Zašto si mi to učinila?
padam u more s visoke stijene
Krvarim
vrištim od užasa
Utapam se
Ništa me ne može spasiti
Zašto si mi to učinila?
***
Sutra je novi dan
brat i ja u kafić, gledati mune s terase;
razgovarati o smislu života (te iste mune)
Sigurno će biti pjesnik kao ja
uživat će u riječima
o pjesmama o ljubavi vječnoj
"Rano je počeo" kaže Rumunj Matija
Znat će se u životu bar u tome snaći
Ima 6, za dva mjeseca 7
Tjeraju ga da uči čitati
"U prvom razredu će biti u zaostatku"
kažu
On nikada ni u čemu neće
biti u zaostatku- tako se čini
On je turbo-generacija
Uz pomoć moju, sestrinu i šogorovu
on će izmisliti svijetu svim svojim bojama
Bit će slikar budućnosti, vedre i tužne
(kako kada)
za mnogo ljudi
Samo da odraste!
***
Dan treći pao pod suncem
išiban olujnim vjetrom,
stvoren da stvara
stvoren da stvara
da ne umire nikad
To sam ja!
Svoj mir želim danas,
sutra
prekosutra...
Onda ću poludjeti od strave stvaranja
Štap za hodanje i ponosit hod
kad stradam u prometu
jednoga dana u podne
za vrućine u gradu
zbog nesnosne dekoncentracije
vozača u crvenom mercedesu
Bit ću boem
polulud
polustvaran
polujesam
polusvijest
Gledat ću prsate ljepotice po gradu,
upirati štapom u njihove ogromne... oči
"Tko si ti" pitat će me
Ja sam slijepac
Ja sam videći idiot što luta gradom
izgovarajući besmislice o bogu
naglas vičući, derući se:
Spasite se
čuvajte se
crvenih mercedesa,
kazne božje,
bahatih ljudi,
mene!
Primjedbe
Objavi komentar