PRIJATELJ

Bio si mi rod
nešto najbliže prijatelju
što imah u životu
Svi hvale tvoju dobrotu

Prokleti bili strijelci
i njihov plotun
što štipa me za oči
U veliko plavetnilo skoči!

Tambure proklete!
Slike mi pred oči lete
Na svakoj si kao bor
Drag, ljubavlju okićen stvor

Oči ti gasnu
u olovnome snu
bez boja
Koja li je tvoja
greška stroja što ga zovem život?

U našoj familiji bio si pivot
vezivno tkivo Fabeka
Pucao si loptu i lijevo i desno
Idi!
Gore Veliki te čeka

Otpočetka ove pjesme dimim
cigaretama i inim
otrovima
(brojkama i slovima)
Vrijedi li to išta
tebi tamo gore?

Izrađuješ li i meni krila?

Pozdrav svim tetama
vjetra dajem petama
Pozdrav i stricu i strinama
Damir je sada u visinama

Nemojte niš' zamjeriti
što se želim kočoperiti
bratićem junakom
po zasluzi svakom
što davaše
Jer svatko zaslužuje mnogo

-ljubavi!

Težak sam na riječima
ali poručujem Fabekima:
ideja je odlična
da smo svi na okupu
bar jednom na godinu
Damiru u čast
jer krv nije voda
Dajte da se svi vidimo
prije novoga vjenčanja
mimo novog sprovoda

Šalji dalje
do zadnjega Fabeka!