NA CESTI

Ja sam čovjek bez korijena
i ležim na cesti
Moji snovi su moja sjena,
kraj mene se smjesti
Putujmo ležeći
od grada do grada
Zalegni smjesta,
zalegni sada!

Isus me je pratio svuda,
ja ga nisam bio svjestan
Bio sam glava luda,
griješan i obijestan
Nosio me dragi Krist,
nisam vjerovao u dobrotu,
bijah glupi ateist

Još uvijek ga tjeram od sebe
jer ne znam drugačije
Umjesto svoga srca
slijedim srce svačije
(samo ne svoje!)
Ne bojaju me moje boje...

Ali Pomazanik me ipak drži
Smiri se, konjiću moj!
Ne propinji se i ne hrži
Kao bubica miran budi
Nisu to đavli oko tebe
-to su samo ljudi

I at moj leži sa mnom
na ulici ovog grada
Galopiramo u ležećem položaju
kao neka stop animacija,
na asfaltu kao ležaju
Čistokrvna frustracija!

Odakle sad da krenem...?
Vječni Miru, spusti se na mene!
Daj da se uspravim i kleknem
gledajući Te u lice
Četveronožac moj
nek za navijek zaspi
Muci neka bude kraj,
poslije smrti vječni Raj

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?