Poezija na putu k Tebi©

Kad me osiećaj zaplusne krv mi se tada zgusne Plivam kak riba na suvem i zato razum si čuvam da gluposti ne gruvam Sitne stvari na oku imam z glavum samo klimam Gitaru si po starinski štimam Niš ja, niš, od nekretnini nimam na kraju ciele balade još bum postal imam Isus mi ne bu zameril nevieru če se nem predam Zvieru Možda se ipak prevlečem v raj Ovaj moj, nepoznat mi kraj "Samo ti nabrajaj" čujem intuiciju Glasi mi se smeju Ali oni su samo v glave Ne želim nikakve slave Jer- dobra je anonimnost kemu ju je Bog dal Pred kraj (se nadam) bum od sreće cval kad pogledim Istinu v lice Zasad bum još sam potrpel garavo črne graktave tice I maštal...

Tražim nešto u izgubljenim koracima nešto u nađenim istinama propalim susretima oglodanim pilećim kostima moje duše Ranjenost nije više tajna, razotkrili smo i taj nonsens Zašto smo (pitam se) tražili tako dugo da utažimo glad srca za Ljubavlju i žeđ za živom vodom?! Sada je osmijeh konačno na licu kao u ogledalu Božjem -to se On nama smješka širokim osmjehom! I'M SEARCHING I'm searching something in the lost steps something in found truths in failed encounters in gnawed chicken bones of my soul Woundedness is not a secret any more we've revealed that nonsense, too Why did we (I wonder) seek for so long to satisfy the hunger for Love and thirst for living water?! Now when the smile is finally on our faces like ine the God's mirror -it is Him smiling to us with the wide smile!

Nema razmaka između misli na praznim proplancima Sanjali smo snove o rock junacima Snovi su bili teški kao olovo Olovni dirižabli letjeli su zrakom Bojali smo da se ne sruše i padnu na nas Teško bi nas ranili da se to dogodi Ništa do otvorenog neba ne treba nam Neba su bila plava i sanjali smo Sanjali smo susrete sa našim budućim ženama Bit ćemo potpuni kad se to dogodi Nismo znali što još treba reći o našim svijetovima Ali bili smo sigurni -Tvorac nas ima u vidu! ENCOUNTERS There is no spacing between thoughts on the empty glades We dreamt dreams about rock heros The dreams were as heavy as led Lead dirigibles flew through the air We were afraid of them crushing and falling on us We'd be hurt badly if that happened We need nothing but the open sky The sky was blue and we dreamed We dreamed encounters with our wives-to-be We shall be complete when that occurs We didn't know what is to be told about our worlds ...

Bio si mi rod nešto najbliže prijatelju što imah u životu Svi hvale tvoju dobrotu Prokleti bili strijelci i njihov plotun što štipa me za oči U veliko plavetnilo skoči! Tambure proklete! Slike mi pred oči lete Na svakoj si kao bor Drag, ljubavlju okićen stvor Oči ti gasnu u olovnome snu bez boja Koja li je tvoja greška stroja što ga zovem život? U našoj familiji bio si pivot vezivno tkivo Fabeka Pucao si loptu i lijevo i desno Idi! Gore Veliki te čeka Otpočetka ove pjesme dimim cigaretama i inim otrovima (brojkama i slovima) Vrijedi li to išta tebi tamo gore? Izrađuješ li i meni krila? Pozdrav svim tetama vjetra dajem petama Pozdrav i stricu i strinama Damir je sada u visinama Nemojte niš' zamjeriti što se želim kočoperiti bratićem junakom po zasluzi svakom što davaše Jer svatko zaslužuje mnogo -ljubavi! Težak sam na riječima ali poručujem Fabekima: ideja je odlična da smo svi na okupu bar jednom na godinu Damiru u čast jer k...

Zaspale riječi meni ne priječi Diktat slobode bar i ti pokušaj Slušaj! A ja po stijeni bez svijesti (ispunjen nekom čudnom obijesti) penjem se putem k vrhu inteligencije Plaše me neke noćne reminiscencije Neću te hraniti Ima netko tko to zna bolje Nit te oblačit te neću Ima netko to zna bolje Ni kuću ti dati neću Ima netko tko to zna bolje -samo voljeti ne!

Pozitivno mišljenje nije laž uvjerite se sami vi što promatrate svijet sa svojih tornjeva tamo gore LJUDI, ujedinite glave svoje u jednu ili utonite u pijesak sa svojim dvorcima Stijena ja sam bazaltna hrid o koju se razbijaju vali Mislim da vam nešto nedostaje meni u prošlosti uvijek nešto fali Naučio me je pameti Tomislav Ivančić Ja sam bivša žrtva čudnih koincidencija sudbe klete i prokletih ljudi Sadim cvijeće za budućnost tamo ima žena- more je puno Preplićem trave sudbine Ona je još neoblikovana tek je u mome umu Čuči Čeka da se razbukta eksplodira mi u mozgu Pulsiraju mi živci po cijelom tijelu Razvijam se kao stijeg na vjetru Trnem trncima trnovitim Put do zvijezda želim da utabam Tražim riječ što se rimuje sa "svrhovitim" Evo smisla u meni i oko mene, u svom svemiru Iz povrđujućeg mnijenja dobih odličan to mi je samo po sebi nagrada Gol sam, znaš, pred sobom u ogledalu svoje savjesti; udivlj...