Poezija na putu k Tebi©

Ova kuća bijaše stara prije nego što se uopće rodila Iznikla je iz pepela dobrih običaja Ova mlada bijaše stara prije nego što se uopće udala iscurila je kroz sito sjećanja Današnjim pasjim sajmovima nedostaju čopori pasa Kruna je to postojanja Mrijet nam je, draga prijateljice tako draga da te ne želim ni vidjeti ni čuti više U svađi smo U srcu mi laž u očima daždi dažd Tvoj sam kraljević prijatelj - ne paž! Našoj nemogućoj ljubavi- ovo je hommage Isti život- nova gaža Auto još u salonu; prazna garaža Kriste, prosti mi- patih- mišljah U podsvijesti utopljen iz ega višeg Nesanica ovaj je križ težak za loša se i pijana društva vezah Predaste se crnome neprijatelju Lijegah mjesto postelje na osmuđenu stelju Neposlušan savjesti u nesvjesti U pleksus tuđe pesti - crni đavao mi smjesti Pljuvačku sa obraza brišem Pokazivač pomičem mišem Tipkam ovaj tvrd život kao crnometalni spot Brzim korakom udaljava se grohot I- živim!

Tvoje oči i moje su sada. One gledaju- nas. Nas ljude gledaju Tvoje oči velike. Ogromno srce u meni kuca Tvoje (a nije transplantirano). Zid. Zid. Bijel zid. U zidu sada vidim Tvoje svete oči prodorne, ali blage. Otvaraju se širom prozori... Zid krvav je sada. Tvoja krv zidom se cijedi. On puca. Kao stiropor kad pukne čuje se... Vrata. Vrata. Širom otvorena vrata. Lik svijetao s ključem u ruci pokazuje mi rukom slobodan prolaz kroz vrata. Život. Život. Neprekinuti život. Od zigote mi do Života. Padaju teške riječi mi sa psihe kao teške kiše. Već sam pomislio da ne voliš me više. Ali, ne, mada griješan- Ti voliš me i dalje. Usred niše zvane srce to mi piše. Pisao sam, dugo pisao. Ali ni taći ne mogu ljubav Tvoju; koliko silna i obilna jest o ljubavi tvojoj Radosna Vijest. O ovome sam s drugima razgovarao, s mišlju da ljude prevarim. Prijetvorno sam govorio. Da s Tobom govorim do lani se pretvarao. Sebe jedino sam varao. Prži me Tvoj ...

Tapkao sam četrdeset i dva ljeta                                kroz cijev mračnu, beskonačnu                                  Godine mi usporene lice crta                                    Suze suše mi se na ogledalu                                        Suze tuđe, suze nespokojne                          Suze tete davno pokojne        Plačljivac mi srednje ime, N aljepnica nadimak                             ...

Novo ljeto, život star Nije krevet, već ormar'? Stari mačak ost'o vani da smrzne Stari braco usudi se da drzne Probudi se, Suzie- praše Twinsice Kupit ću si tenisice Nabavit ću prijenosnik Spustit kosnik i zaplovit'! Pišem ovo ravno u  crne tipke Duboko u  život puštam pipke Za sve one što pali su iz zipke Iz staroga, davno isušena cijepa stare (da, ukorijenjene ali) suhe loze ničem, zelen, nježan, sladak, jestiv -listak, ja; glasnik novog svitanja. _____________________________ *Silvestrovo 2019. 

Osedlajte zvižduke s Bukovca, dame moje sa Dinamovog gnijezda. Prekrižite znakove sa kutova igraćih karata. Pristanite, lađe, na krajeve Sunca. Ni naša, ni domaća slatka tajna, ni njihova ne bijaše ova tvrtka, sanjana u vjekovima prašnjave arhitekture. Mislite spavam- ne, to samo duboko razmišljam o posljedicama vaših namještaljki. Prestani, mala igro, novoga sina krivo učiti- produhovljenoga do boli- on me ne zna. Toliko je drugačiji od tvoga prvoga poljupca- ravno u čelo plehnatomu Gagarinu. Mala igro, zar te nije stid lagati tako bezočno? Harmonika se čuje s Bukovca iz ovih poderanih zvučnika na Zavrtnici- na poljima spavaju miševi. Tipkovnice ih prate- u potjeri. Kvizovima vladah; potjero- pusti me. Rasplini više ove prozirne kutove svojih PVC-prozora- daj da živimo u obilju naših nedoraslih beba. Bebe, bebe, mi više ne podmeći lažne. Drobove kao grobove- ne poznajem ih. Predajem vam san nepriznatih vratnica!

Nikad. Nešto. Po što ste došli, gospodo; draga? Zašto ste tako staklasti, prijatelji posve očitog zločina? Spavali ste po podrumima, sanjali o zelenim agrumima. Zašto mi podmećete crvene laži?! Sanjali ste samo predionicu! Kadionicu mi nudite da nadimim svoje grijehe iz vaših skripta. Zašto oklop; zašto kornjača? Zašto zečeve tjerate iz guštika, gromovi jedni? Padali su dugo snopovi lišća iz požutjelih spomenara... Još me nisi dosanjala, smijušo!? Predavali su dugo snobovi lopte u for prema vrataricama. Gledaš me tako kao da bar sa mjeseca doputovah brzom linijom sa ranžirnog srca. Arrete !

Marina je ime prvo Mala plava iz prvog osnovne Bacio sam je u sjećanju u podsvijesti pod klipove trčećeg stojedana Zapravo su se odselili u Zagreb Jasna je ime drugo Mala plava iz prvog srednje Trčeći na autobus pao sam ja pod klipove trčećeg stenjanja ne bih li te odbacio do prve stanice očaja beznađa odbačenosti od Boga kojega tada ne zvah Svojim Natalija je ime treće Mala plava sa Petog Ivana Svetog Tu se je moja "ljubav" primila ploda Plode moj nesuđeni, po naravi istovjetan oprosti mi nesmotrenost Oprosti mi stvaralaštvo Suznana je ime četvrto Mala plava iz Do'ca Nju samo vidjeh (no- ne istražih) Ne tražim više nijedne male plave Tek pogledom tek ispratih u Kupovlendu, tiho, ispod vjeđa da ne vidi ti tata kako kradem ti esenciju _____ je ime peto Mala plava iz ______ mjesta Pjevaš li o ljubavi ljudskoj (ili samo Božju ganjaš?) Hoćeš li muža izranjanog? Trebaš li ratnika za Krista; n...