ZIMA U MOČVARI
Krug taman od mjeseca pomrčina U tišini zuje mrtve muhe Ni duha ni čovjeka U trsci u močvari blato Bolno jeca stara vrba Tišina, pauza u stvaranju... Prodorni krik brata mjeseca: "Upomoć! Ljudi, spasite me! Propadam. Utapam se u kaljuži." Sova neka huče i puše ne bi li zagrijala promrzle prste Led je tanak, poklopac na jezeru Pazi, brate, da ne propadneš kao mjesec Bijela pustinja, smrznuta zemlja Daška ni topline- nema Dan je maglen poslije užasne noći Ribe miruju pod ogledalom Sunce izbljedjelo plače nad svojom mrtvačkom puti Kristalići skrivaju jezero od pogleda Pomor. Život spava. Prvi put drugi put treći put, prodano! Babi zimi za sto žutih dukata