Tvoj pogled sakriva komadić raja On me progoni do moje najdublje dubine Vuče me svom snagom kroz sretnije snove Dopušta mi sukob u mojoj sivoj kori Moja siva kora još uvijek se tobom bori Upisali smo radost u dane prošloga ljeta Mislio sam- prijatelji, ali ti nisi ta teta Čije će mi prijateljstvo srce nositi na dlanu Nastupila je potpuna praznina na mentalnom ekranu U srži mojoj ljubičasta tjeskoba Damastom pokrivena teška grdoba Pod baldahinom nekad snovi mirni Osjeti moju naklonost, hajde ju dodirni Za malo slada ranjavaš si dušu Tamjanom kadiš obijeljenu crkvu Iz očiju cijediš sol, crninu i tmušu Čamotinja ime ti je sada Crkva je moj dom; tebi samo zgrada, Kuća od leda Mrzne ti dah Samoća te gleda U pepeo i prah Praviš odmak U ništavilo pomak Molit ću za tebe Ludice mala Vastoručni potpis: Branimir, Budala ...
Primjedbe
Objavi komentar