STRANCI NEKAD SADA PRIJATELJI

Zamisli scenu:
okupljamo se kao pčele
oko matice
na toj željezničkoj postaji
Svaki sa svog vjetra
Svatko iz kuće svog djetinjstva
Svi iz svog (privatnog) mraka

Dolazi vlak
sjedamo u vagone
kompozicija nas raznosi po svijetu
kao vjetar maslačak

Razgovarali smo jedni s drugima
Razmjenjivali ideje kao klinci sličice
Radovali smo se pjesmama na radiju
i na You Tubeu

Pauci nas  vrebaju na mreži
ali naš dah lomi paučinu
Razmjenili smo brojeve telefona
Tako se koordiniramo protiv pauka

Srećemo se na drugim postajama
kao urotnici protiv svjetske vlade
Paranoici na godišnjem odmoru

Bacamo pokoji pogled
na početnu stanicu
i- putujemo dalje!



(9,20; 20.6.2016.; prije vizite)

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

TIŠINA

Tišina, glina, ilovača dogodi se onemu ko se mača laća Glavni su gosti črv i kača Ne znaš ko pije, a ko rundu plaća Carstvo kmice tu živi i vlada Po putu ide kosturov parada Telesa bivša, stara i mlada To je prava pravcata šarada! Putniki putujeju bez glasa Niko ni menje vrieden smrti Kosec kosi sakega klasa Oko njih se kotiju i rujeju krti Pun kofer ljudi a nigde žive duše Bez strava budi!! Samo veter puše po poljane smrti Si su nestali vidim samo meglu   u zemlu su prepali V zmijskem sem leglu  Po krvi mi teče otrov Na dnu sem dna v blatu Ze sakem korakom se više kopnim, se više tonem v zemlu Nema mi spasa! Topim se kak sneg na ožujskem suncu... *** Budim se v postele, v švicu...
Pročitajte više

POSVETA TUĐOJ

Ti si nečija tuđa djevojka Bolje da to sada znam Bila si mi mi kao spasa vojska U pučkoj kuhinji njam, njam! Žene uvijek govore strani jezik koji ja razumijeti ne mogu Logo, Fortran, C, Visual Basic Zašto si mi pred nogu stavila nogu?! Ja nisam dobro baždaren, ne mogu s tabletama piti, samo sam za poeziju nadaren Ti čudnih spletki pleteš niti Ja tebi živim Ti meni spavaš Na tebi je da se probudiš Ja te neću buditi ili ću izluditi Ti samo spavaš Freddija sanjaš Freddy je pio Ja sam preživio!                             (10,57; 8.6.2016)
Pročitajte više

KAO PRVI PUT

Pišem pjesmu kao prvi put živim, dišem, baš kao prvi put kad počeh disati samostalno Još uvijek zatvorenih očiju vidim slike DA, još snivam kao u početku svog života mirno, staloženo, bez grižnje savjesti Letim zrakom kao prvi put Dižem se, padam- slobodno, bez krila Vrtim u glavi svoju glazbu Ona ne izlazi van iz nje, intimna je Vjerujem da će sve biti dobro bit će svi dobri Nitko mi neće učiniti istinski nešto nažao nitko mi ne može ništa Može li se to nazvati Bogom? Ne znam- to dokučiti ne mogoh ni dan, danas Ja sam čovjek bez smjera, lutam Lutajući se tražim neznanim putima Ma valjda ću se naći za života Čekam telefonski poziv izravna žnora sa onostranim Prolazim mi život u čekanju Psihičko stanje nepromijenjeno vječito sam maničan (u depresiju ni prismrdit) Kad ostvarim svoje želje- bit će prekasno više neću biti živ, samo zombi da mi se barem pokrenuti dok sam još živ Na televiziji reklamiraju kremu za pomlađivanje Kupit ću par komada promijenit ...
Pročitajte više