U MISLIMA

Ukopani u mjestu,
hodamo polako,
u mislima.

Iskopavamo se iz mjesta
u koje smo ukopani,
u mislima.

To je živi pijesak.
Što više kopamo
-to više tonemo.

Misli nas uvlače u sebe,
kao vakuum.
Plutamo u nedolasku na cilj.

Ja sam astronaut u svojim idejama.
Ja još uvijek putujem podsvješću svojom.
Prestajem biti ja.
Sad sam mi.
Mi smo par.
Mi smo djeca Stvoritelja,
brat i sestra brata Isusa.

Bojim se spomenuti ležanje u krevetu
-da ne bih bio kritiziran
jezicima- oštrim mačevima.
Tumačim svoje ležanje lijenošću,
lijenošću za životom.
Ja živim samo u tami.
Profesor sam vodoravnog položaja.

Hodam u vodoravnom položaju,
samo u mislima.
Daleko sam već došao,
dalek put me još čeka.

Put čeka na mene i cipele nove
-da ih razgazim.

Ali se bojim naših koraka.
Oni ne pitaju za žive.
Naši koraci žive u mrtvačnicama.

Naši koraci trče za nama,
brzo kao japanski vlak.
Umiremo pod vlastitim koracima.
Budimo se u Raju.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?