DAN KADA SAM PRESTAO PISATI PJESME

Polako pišem
da duže traje
jer znam da je zadnja

Kap na papir pada
Tinte?
Znoja?
Krvi?
Vina?

Živjela mi domovina
za nju sam hrabro pao

Osjećam kako usporavam
do konačnog zaustavljanja
mašte

Živim otada tupo
od tog trenutka nepomičnosti
koji traje do kraja
bez predaha

Bojao sam se ovog dana
ali nesvjestan bijah tog straha
On nije postojao
ni neće
nikad
On nema značenja

Sve je gotovo
Više ne živim
Ne živjeh ni prije
no što počeh pisat pjesme
Cijeli moj život
samo je pisanje
Ostalo
nema značenja

Ispisujem misli bez smisla
samo da odgodim
trenutak nestvaranja
Vječan
poput Boga
stvaran kao život

Ali ništa ne pomaže
ništa ne pomaže!

Preostaje mi samo da se pomirim
s tim
i završim pjesmu

Ne mogu
Nešto me tjera da se borim
da ne odustanem
tako lako

da produžim trajanje pjesme
dokle god živim
Neka to budu knjige
pjesama u nastavcima

Kada prestanem
tada nestanem

Ne želim nestati
želim postati
vječan
podsjetnik na postojanje
dokaz da se živi
na Zemlji

Misli mi dolaze u valovima
tako ih zapisujem na papir
necenzurirane
svježe
plodove srca

Biram među njima zrele
zelene i gnjile bacam u koš
zaborava

Sapunica na teveu
ne odvlači mi misli
neka gledaju
plastične ljude i kulise
To je naša stvarnost
nema osjećaja iskrenih

Pokušavam ne biti izravan
već slikama
predočavam svoja unutrašnja stanja
i svoje misli o društvu
koje mi viri u život

Pokušavam ne biti dosadan
sebi samome u svemiru

Ona sanja mene
samoga punoga
sanja

Tko je ona?
Reci mi tko si
ti
što mi kucaš na vrata
Divan predosjećaj

Ako jest...
Ako nije neka me zgromi
stvarnost

Stvarnost je moja
san drugih ljudi
na mom tragu traženja sebe
po ulicama Eldorada vječnoga grada
ljubavi tu nema

U bojama stvarnosti
stvarno sam pravi
pjesnik piše
portret sebe na papiru riše
broji dahove do života
u slobodi

To mi godi
to  mi tako godi
kao ribi u vodi
kao ptici u zamahu
krila
je od mene neprijatelja
Izložila se opasnosti
da se razotkrije
u slavi bez imalo privatnosti
Možeš li to podnijeti?

Hoćeš li u drogu?
Alkohol?
Anoreksiju?
Disleksiju?

Mmm...
Mmm...
Ne mmmogu... dignut nogu
da zakoračim u svijet

Nosim joj cvijet- ružu crvenu...

Sam
sam
i baš mi je dobro