STRANAC

Automobili jure po cesti
stvaraju buku koju teško podnosim
Srce mi leži na hladnom asfaltu
iscijeđeno, razmazano poput zgažena psa
Sjedim na klupi pod strehom
koju su izgradili ribolovci
da se imaju gdje skloniti
ako ih uhvati kiša na pecanju
na jezeru kraj ceste

Dosta mi je vreve za slijedećih nekoliko sati
odmorit ću se od nje barem malo
Nade mi tonu
ja sam zarobljenik u vlastitom tijelu
tuđinac vlastitoj vrsti
čudak

U društvu se ne snalazim
"Ne smiješ biti takav"
Kao da je to moj izbor...

Čekam susret s ljudima koji me razumiju
ni oni nisu načisto sa sobom
Bivajući u svojoj otuđenosti
čini mi se da je meni najteže

Imam mnogo divnih stvari
za ponuditi svijetu
no ne mogu
betonski su zidovi oko mene
a ja nemam ništa čime bih ih probio
do golih šaka

Nek' mi barem srce bude
otvoreno
i neka sja kroz rešetke
moga zatvora

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?