Poezija na putu k Tebi©

Denes sem na nebu videl lice smrti Sejalo je sunce Pokosila nas se bu To nas se pomalo črti Nagajna nas kak zajdne tukce Kuc, kuc- kuca ona na vrata Ne znam jel me bu metek Il me bu od štrika kravata Ne znam jel bum živel dugo Il me me bu još denes veter otpunul kak suvi list z nekega dreva kite Denes sem na nebu videl lice smrti Ono titra niežno od života Ona je skroz živa čez sviest mi putuje i pliva Od mene se nimalo ne skriva Oće me bliže k sebe Srce me od te misli zebe Moj život dale od nje ne pe Protiv nje nimam nikakve obrane Čez cilnik svoj ona me kad tad stepe (čul najbole ili vuva del čepe) Denes sem videl oblak črni na svietloplavem nebu v obliku mrtvačke glave'... Samo oblak (ak se mene tu kaj pita) Če se ova piesma prav čita ovaj podatek je točen do zajdnega bita Jer Veliki mene čeka na skele prek te rieke Prielaz traje jenu sekundu blic Uživaj v predstave, uvali se v taj zic Pričekaj još malo na ove obale Ovaj život roba je...

My lie is a life I don't have a wife My body is lifeless I'm totally wifeless My life is a lie Liquid corpses flow with a river I hurt and tremble Shake and shiver Life is not what you preach It is what you reach We once parted like we never started to love With no help from above That's at least how I felt With that little issue I never dealt Could 've been tornado Could 've been Katrina I still remember skinny blondie First grader and never more A little girl named Marina that lost her young life and remained the ultimate winner I'm left behind insignificant sinner No-family bread-winner Versemonger Sane no longer Left behind out of my mind...

Ini bi da je noć. Uvijek da je noć. Samodostatna noć. Meni je draže svjetlo sunca raspršeno po Perjavici. Miliji su mi pogledi bačeni prema Podsusedu. ... Hej, tu je Vrapče Gornje. Katedrala tak' je mala, dva jednakokračna triangla, što su se stisnula jedan uz drugi. Tornjevi njeni (i neki drugi) izniču iz maglica. Sive maglice otjerale lastavice. Ne poznajem blokove betona umrljane sivilom. Kad se spustim s brda -ugušit će me siva boja, mislim... No bezoblačno nebo donosi -lijep dan !

Naša djeca žive u hotelu "Dublin" Peče me u pleksusu, jako! Pečalbarina! Pečalba me peče Uzbuđenje me je peklo Sad me peče srce Od tuge me peče srce Strefit' će me infarkt jednog lijepog dana Draga, zašto živimo na dug?!?! Na dug drugujemo Život Republici dugujemo Plačemo i tugujemo Mi život ne živimo Mi samo dugujemo Umjesto jedno sa drugim Mi sa- dugom drugujemo Moja lijepa bračna družice Zašto više ne cvjetaju nam ružice?! Uvijek iste crtamo kružnice Naša lijepa djeca Kad odrastu- poružnjet će ...I opet me peče u pleksusu Život me uvijek vraća Jednom (te istom) kompleksusu Umjesto da (kao nekad) rime rimujem U trci za novcem, utrke pasa štimujem Strah od života baca me u vatru i vodu Kako da izbjegnem vjerovnike? Taktike za to smišljam u hodu Djeca nam žive u "Dublin" hotelu Hrvat više nisam po duši (Već samo po tijelu) Zaspim katkad u (za posao) odijelu Bože, sanjam vitu jelu Zelen bor Molim Te, molim, Brzi odgov...

Pod teretom godina moj rukopis se mijenja Nema više plodina zbog lošeg javnog mnijenja Moj odnos prema ženama- nepromijenjen: umrijet ću star i neoženjen Rano nam je, moja rano, znati nam još nije dano: kiša l' sija ili sunce pada na nas... Ljubav mi je teška! Neka živi neka diše u meni Potisnuti je neću Još mi isti krimen podmeću Golubovi još su sneni Čistači na triciklima polako izlaze iz baze Sunčeve zrake lijeno plaze Na Savskome sunce danak uzima Još sam uvijek sam Sanjam noćima da padam u provalije ledene -moje drage usne medene U oktanskome cirkusu nema mjesta za dva kotača Lijeva noga mi je kraća desna asfaltom korača Pjevaju mi Ike i Tina Drugi grad, ali ista bina Na zidu Krist na križu pod posteljom mi crvi gmižu -utrku vode do slobode Na rasvjetnom stupu Dipeš' Mode " Reach out and touch faith "...!

bojim se tišine bijelih barki što klize nebom strah me je otvorenog prostora jer kad pogledam naglavce mogao bih pasti u tu prazninu ako popusti gravitacija i dolje prijeći u ništa krovovi zgrada vise duboko u nebo dimnjaci tvornički isto crkveni tornjevi otkucavaju sate plavetnilu nebeske ptice lete naopačke avioni u lupinzima gore prema zemlji katapultiraju padobrance onda stanem na nogama uspravno bijele tad barke izgledaju kao snjegovima obučeni višeslojni planinski vrhunci sa njih nam se Stvoritelj smiješi a kad se nebo zasivi pomislim: tko je smanjio sunce? više sunce ne grije zemlju progutala ga je ameba sunce je oko njeno što mutnim sjajem svijetli bojim se tišine kada se vine u visine i ostane tako visjeti bojim se ptica onako iz vica bolje je kad zagrmi oblaci strmi stušte se na zemlju zemlja se natopi zemlja se napila dugo je dugo pila dok se nije propila zemlja sja!

Baš kao na Divljem zapadu, ti i ja Gledamo se preko nišana Pogrešna ti perspektiva Pogledaj sa sviju strana Nisi mi ti ništa kriva Bila si mi dama bez mana Zašto onda pucamo jedno na drugo? Ti na me mecima od zaborava Ja tebe poezijom gušim Olakšaj si srce, srce Reci: što ti je na duši? Zašto šutiš, ludo mala? Jesi li sa Marsa pala? Sanjam tako noći svake Nešto kao kreativne stanke Sanjam da smo se pomirili Zašto se uopće ljutiš na me? Ti si prava kraljica drame Između nas sad je ogroman jaz Brodica tvoja ima predubok gaz Da bi plovila uz moju stjenovitu obalu Imam za te jednu riječ malu Vratih se jučer sa terena Ti si jedna obična- BENA Vraćat ću tako tebi svako toliko Na odbacivanje ja sam plako i viko Za portret tvoj upotrijebio sam tempere Bio sam uvjeren- amigos para siempre* A kad ono- slijepi metak Ispao sam obični bedak Obećao sam skoknuti do grada Reci gdje je naša družba sada Mislav, Filip, Antun, Ivan Od prijateljica tu je Irena Biti s...