NOĆNA PJESMA

Piši!

Svijeća dok gori,

prodire u dušu,

njezino svjetlo u tami.

Cvrčci se čuju vani

kroz otvoreni prozor

-čitav zbor...

Vjetar tiho šumi kroz lišće.

Svijeća je mala.

Ima je možda za djelić noći.

Dogorjeva polako,

vosak se cijedi niz

bijelo vitko tijelo.

Puni se polako bazen oko stijenja

malo, pa sve više...

Stvori se tako mjehurić

i prsne, iscuri po stolu...

Za danas je dosta.

Curi i budnost,

umor se kapanjem cijedi.

Svjetlo svijeće blijedi,

nestaje.

Dosta... molim sna...

Kalendar osvijetljen otkriva sutra

Sutra je subota.

Kapci ljepljivi padaju preko očiju.

Dosta... za snom žeđam.

Dovoljno riječi za danas...

Ali odvagnut ne možeš pjesmu,

Riječ dovoljno izriče ona sama.

Ona sama

-kada se više ne osjeća sama,

već u društvu drugih

-da joj prikrate noć.

NIGHT POEM

Write!

While the candle burns,

penetrates into soul,

its light in darkness.

Crickets I hear outside

through the opened window

- a whole choir…

Wind silently rustles through the leaves.

The candle is small.

Left maybe for the small part of  the night.

Burns out slowly,

a wax drips down
the white thin body.

A pool around a wick fills up

little, then more…

Bubble forms

and pops, leaks on a table…

Enough for today.

Wakefulness also leaks

weariness drips leaking.

A light of candle fades,

vanishes.

Enough… I beg for sleep…

Calendar lit reveals tomorrow

Tomorrow is Saturday.

Sticky eyelids fall over eyes.

Enough… I thirst for sleep.

Enough words for today…

But you can't weigh a poem,

It says the word enough itself

-when it doesn't feel alone any more,

but in company of others

-to make its night shorter.