PROŠLA

Sjećaš li se, liebling, davno..?
Volio sam te javno
Sad mi ni u snu ne počivaš, mila

Mila nekada bila
sada samo sjećanje bez snage
bez pravog razloga za bivanje
ali osjećaj divan je
sjećat se sreće

Srećem te u oluji sjećanja
mračnoj mori bez zvuka
Doline sam s tobom stvarao
u kraskim surovim vrletima
Bježali smo zajedno na konjima
pored uspavanih vjetrova
A sad si mrtva za mene
Usred voćnjaka bez plodova
mrtva za me počivaš
Kad bih te oživio
bi li bila dobila
isto ono proljeće
na licu
kakvim sam te pamtio?

Bi li pobila
zakon
nerazumijevanja?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?