Poezija na putu k Tebi©

Spoznao sam to još jučer Bila si sa mnom nametljiva- u mislima u slikama, u snovima noću Nisam volio tebe- već statuu Izlivenu u žurbi, onako serijski Danas ne znam ima li ljubavi u meni Jel je ikad bilo u utrobi ovoj teškoj, olovnoj Čujem da me još voliš pričaju mi vjetrovi o našoj ljubavi Kako je to bilo, ja se ne sjećam Amnezija- u očima- led bez boli- samo vakuum Soba mi se smanjuje, zidovi stišću bespomoćno tražim izlaz Iz kartonske kutije od cipela Jel prošla oluja? Polako, oprezno dižem poklopac; iz školjke se iskotrlja biser i- nestaje u pijesku tren prije no što val ispere obalu solju nesjećanja Bože, zar je tako dugo... toliko je prošlo?! Ne mislim, ne želim, ne sjećam se više Ne pišem, ne govorim Ne brojim dane u kalendaru Ne živim Smijem se... FORGIVE ME I've realized that as yet yesterday You were with me meddlesome- in thoughts in pictures, in dreams at night I didn’t love ...

Prostor u glavi treba nečim ispuniti Svime što dobro dođe za takvo što Svime što je bilo vrijedno vrijedit će i sada i kasnije Potopit ćemo osjećaje razumom Plodna polja postat će močvare Ništa više neće rasti u vrtovima mašte Bit ćemo sretni zatupljeni otupljenih oštrica intuicije Prozor u svijet bit će nam otvoren samo dopola... Pa što!? Bit ćemo sretni ti i ja STOPPERS The space in your head should be filled with something Anything useful for that kind of thing Anything that was worth will be worth now and later We will sink the feelings with reason fertile fields will become marshes Nothing will ever grow in gardens of imagination We’ll be happy dulled cutting edges of our intuition blunted Our window into the world will be open only by half… So what!? We’ll be happy you and me

Zijevajući kao riba udišući dah koji bolno reže pluća borim se da progovorim poslije dugih godina jezika životinja jezikom ljudskim Donosiš mi rječnike u zlatnom uvezu sa slikama u boji Učiš me riječ po riječ smislu ogromnog skladišta podataka sive kore Danas znam što je riječ ljubav dugo tražena: to je ono što mi je stvaralo bol svojim izostankom Životinje griješe, ljudi pak žive puninom kolektivnim zovom Bogu Prazan bijah lažima otrovanom savješću Ti me napuni (ispraznivši užas) srećom jednom izgubljenog Raja Ti si beskrajna i tajanstvena kao planeta Zemlja u svom bogatom reljefu Ogrnula si me sobom i zaštitila šireći širom krila plavetnilom Nema uzmaka Samo skok u plavu dubinu nam preostaje Izmiče nam tlo pod nogama i padamo u dubinu kroz rasjed u zemlji nastao zemljotresom u nedirnute i sigurne slojeve litosfere ravno do rastopljene Gejine jezgre Postajemo magma više nismo ti i ja Sad smo svi ...

Kad predam, predajem se... U biti ne znam kako... Šuti! Molim te... da osjetim mir, dajući ti ljubav priznajući potrebu, priznajući zločin Današnji stid ni sjena nije negdašnjemu Pristajem na dok istine Dolazim sa dugog putovanja bez i daška povjetarca, duge, spore,bolne, mučne i žedne plovidbe- u boci Predajem se nakon dugih godina gusarenja, traženja prava na pravdu Uzimao sam bogatima i davao siromasima i potrebitima ljubavi svojoj mrtvoj posadi: duši, duhu i tijelu Htijući zadržati apsolutnu kontrolu dao sam objesiti hrabre na jarbole srama utopiti mudre u valovima neznanja a dobre bičevati do smrti u srcu bičem svog blistavog intelekta da me ne svrgnu i ne bace u more Zaboga, nisam znao plivati vodama dubokim života Od toga sam duboko zazirao vidjevši u oceanu života svoju smrt svakim danom sve više svakim snom sve življe Sve pustijim bivao je moj jedrenjak Sve veća moja glad za društvom Preostale mornare su...

Dižu se polako i nečujno iz svojih vlažnih postelja u zemlji Dižu te polako na svojim rukama u zrak iznenađenu gubitkom dodira sa tlom Bojiš se... da te ne ispuste krhku na tvrdo kamenjem posuto tlo i ubiju Otkud... Otkud odjednom živi a bila si im na sprovodima u crnini, tužna, ucviljena zajedno sa svim njihovim ženama djeleć žalost i osjećaj gubitka? Spuste te polako u vrućici drhtavu svu Na tlo neozlijeđenu, nedirnutu kao što te majka spremala uvečer na počinak Probudi ih, oživi Udahni im dah života ti imaš tu moć da budiš u život vječne snivače SPIRITS They are rising slowly and without a sound out of their humid beds in the soil They are lifting you on their arms into the air you are surprised by the loss of your touch with the ground   You are afraid… of them letting you go frail you onto the hard stones covered surface of the earth and kill you   How… How come they are suddenly alive and you were on the funerals we...

Dolazak dana u zori velikog praska koji je stvorio, neumorne kreacije Stvoritelja blješte... zvijezde. Zvijezde onako smirujuće titraju i pozivaju: "Pridružite nam se..." Mirisi prošlosti dovlače sa sobom reminiscencije: sjećanja bukte, vjeru daju o neuništivosti... ...On vječno vlada. On vlada prostorima: rupama praznim, crnim i naseljenim planetama... Ogroman prostor uz carstvo to svjetla izgleda punije, napučenije... Dobro došli u svemir! LIGHT Coming of the day in the dawn of the big bang He created, weariless creations of the Maker glitter… stars. Stars are calmly oscillating like that and calling: ”Join us…”   The smells of the history are dragging after themselves reminiscences: memories are blazing, faith they give of indestructibility… He rules for eternity.   He reigns the spaces holes empty, black and inhabited planets… Vast space with that empire of light looks full...

Slažući puzzle svog samopoštovanja tražeći i nalazeći komadiće rasute po cesti koji su ispadali nemarnom putniku kroz rupu na dnu kofera Korak iza zadnjeg komadića koji dovršava mozaik nailazim na tebe (nalazim sebe) sagnutu u namjeri da ga pokupiš i vratiš vlasniku Zdrava mi bila, ljubavi moja! JIGSAW PUZZLE   I’m putting together jigsaw of my self-respect looking for and finding the pieces scattered over the road which were lost by the careless traveler trough the hole on the bottom of his suitcase   Right behind the last piece that finishes the mosaic I’m finding you (I’m finding myself) you are bended in order to pick it up and return it to its owner   Hello, my love!