SJEĆANJE

Prostor je to u životu
uvijek ispunjen sjetom
Dragih ljudi i vlastitih želja
sjećamo se s pijetetom
Nemamo više nikakvih stremljenja
potpuno smo se prepustili struji

Na svome unutrašnjem ekranu
vrtim za sjećanjem sjećanje
U glavi mi sjede arbitri
to je pravo vijećanje
izmeđ raznih dijelova
podijeljenog mene

Što će biti, što li će odlučiti?
Hoće li me još dugo mučiti?
Zašto me mrcvare (ovi moji drugi ja)?
San o sreći zacijelo  je  utopija!
U njemu  sam se utopija,
od njeg sav sam pjan

Nemam nikakav osjećaj za stvarnost
proziran sam duh
nemam nimalo smisla za tvarnost
Ja ne postojim-
to me ti, čitatelju, sanjaš

Zaspao si čitajući- dosadne pjesme!