VIČEM

Vičem (u sebi plačem)
Pred očima mi ljudi izrezani hladnim oružjem
Kosama kosci mašu i padaju glave
Uzdišem teško od težine u želucu
Pokušavam spasiti sve te silne ljude

NE uspijeva mi, ne polazi mi za rukom
Zašto se to događa?!
Jesam li ja to (jedini) preosjetljiv?
Ili se trebam buniti i protestirati?
Tako nije pravo ni pravedno!

Zašto moramo umrijeti?
Ja želim živjeti (pa makar zauvijek!)
Riječi su mi prekratke da dosegnu beskraj
(Možda bih trebao pisati na njemačkom?)

Kucaju mi na vrata osuđenici na smrt
Pokušavam ih pustiti u kuću
da se sakriju od smrti
No ne mogu- vrata su zaključana
ključ sam negdje zametnuo
Gledam jadnike kako ih sustiže usud,
a ne mogu ništa!

Zašto pohode baš mene ti ljudi?!
Ja sam samo smrtnik
Ali ja sam i iscjelitelj, bioenergetičar
tjeram smrt od bolesnih ljudi

Ja sam lažac!
(Običan šarlatan...)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

PUTOVATI

JEDNOSTAVNE RIJEČI

HAVE I EVER LET YOU DOWN?