5.5.

Peti peti petak crni nije nego
subota kuca na vrata i razvaljuje ih
Kidam nalijevo- i tamo je subota
kidam nadesno- tamo je također šabat
Kidam nebu pod oblake- tamo ner vidim Boga
samo bogati (a bogati?) bogatijima postaju

Do kraja ćui zaspati na koljenima plačući
razdrerat ću ih klečeći hodajuć do krvi
Zaspah, a u ušima zujanje frižidera
kompjutor blinka, monitorom mi namiguje
"Ajd napiši štogod, zapjevaj kume"

Kum ti je u gaćama, jadan ne bio!
"Oš pjevat ili zašuti već jednom grobaru!
Nemoj da te molim, kumim, preklinjem
Ti si tako dobar i pjevan pjesnik"
A da?! Reci još koju o tome, prozbori...
kad već nemam samopuzdanja, samopoštovanja
Kad bi me barem publika hvalila
kojoj bih čitao stihove brojne
Evo već preko stotinu stranica poezije
I kum bih im bio, otac, sin, brat!
Ma hajde, Bože, ovo ti je moja mala molitva
da izdam svoju prvu zbirku
Ako postojiš- to će biti

Ma ne vjerujem!

Popio je tugu svijeta pisac nemirni
stopio se s dubinom, otišao brodom svemirskim
u daljinu, iza milijuntog sazviježđa
n aplavu zvijezdu sletio
hladnu, ledenu, mračnu
i umro za vijeke vijekova (nema ga)
Nema reinkarnacije: on je fakat umro!

_________________________________
*{U trenutku pisanja pjesme bijah ateist}