SMRT

Pripremam se za trenutak svoje smrti
zamišljam sve i najmanji detalj
Sve moram pripraviti prije no što zgasnem
Potišteno svjetlo gori do duboko u noć
Govorim nešto, frfljam- ne razumiju me
Gledam se u ogledalu: efekt crvenih očiju
Pokušavam pisati, tremor mi ne da
Zašto baš ja moram umrijeti?
NE! JA NE ŽELIM UMRIJETI!

Žicam za još koji dan života
Bože, zar ne postojiš?
Zbog Tvog nepostojanja nemam se
kome moliti za spas duše
Duša mi je ukaljana, crna

Osjećam: smrt mi neće donijeti spas
Samo: još veće i strašnije muke
Nemam još mnogo vremena
Srce mi arestira i gasi se
Dah mi se cijepa i gušim se
Mozak mi se raspada i urušava u se
Vjeđe zatvaraju i lijepe za oči

Zbijen sam u kutu poput malog miša
lije sa stropa krvava kiša
Odlazim iz nekog razloga višeg
(razlog više, manje) razloga bivšeg
Nekadašnji sam čovjek u tami
Odi, dušo, tuži me svojoj mami
pa zašto si polagala nade u mene?!

Težak metal pada s neba
Živa iz razbijenog toplomjera bježi po podu
Ležim opušteno na nebeskom svodu
Zasigurno sam već mrtav
kad mi sunca na stropu ne sijaju
Život besmislen primak'o se kraju
Završih u vakuumu mjesto u raju
Neizmjerna svjetlosna ljeta oči gutaju
ubrzan sam do boli
Putujem, mislim, do dalekog doma
na kraju Mliječnog puta

Nosim tempiranu bombu ispod kaputa
Ja sam bombaš samoubojica
kamikaza dječjeg lica
Prati me plač ptica pjevica
vječna sam lutalica
Gubim se među mozgovnim vijugama
Klizim po japanskim željezničkim prugama
ravno u smrt
Živjet ću vječno!