PROBOJ

Prelomio sam sve što me mučilo
pregriz'o sam probleme
više me ništa neće žderati
od sutra znam da sve će na bolje da krene
Volim vas, ljudi, sve
sve ću vas darivat
Razdijelit ću potrebitima sve svoje pjesme
Zbacit  ću s leđa taj težak teret od stihova
tako da mogu pisat dalje

Evo, vidi se svjetlo na kraju tunela
živa luč sja mi u srcu
dah zdravlja udišem
nakon mnogo, mnogo vremena
Otvorit ću širom dveri mašte
zasijat ću sjeme u kreativnosti bašte
Niknut će knjiga mudrosti
ne plači, dušo, kriv sam- oprosti

Razmatrah dugo o tvojoj sudbini
zaključih da sam kriv
za sve svoje poraze
Branu gradim za bujicu riječi
da izgradim hidrocentralu pjesama
Riječi mi poplave dolaze
sa mozga siluete tamne silaze
Na usta ružne stvari izlaze
Ali smiri se, opusti se, stari
ne brini glupe brige
strahove, tuge, pusti, ne mari

Reci slobodno što te muči
slušamo te- sad je tvoj trenutak
Sve uši svijeta gledaju u te
srca veselo, vedro kucaju
Stihovi teku, metafore pucaju
pjesma mi se para po šavu
svi koji mi se zamjeriše snažno štucaju
Ne brinite se- ne zamjeram vam više
odriješeni ste

Proboj poezije kroz zid šutnje
gledam kroz tu rupu svijet
Mislio da će biti loše
ali baš naprotiv: taj pogled je za pet

Grade od betona sazdan
živjet ću tebi vazda
a onda kada odem
moja raka bit će prazna
Moja poezija bit će vam
k'o vječita kazna

Roje mi se po glavi pitanja razna
Ulazim u klasu optimist
ne mogu se sve da hoću više bedirati
Moji dani i noći puni su snoviđenja
Ja sam sretan čovjek!