STOLAC ZA LJULJANJE

Ljuljam se na stolcu za ljuljanje
i baš razmišljam nešto:
Jesi li ti žena za mene?
Ružnim rukopisom ti pišem pjesmu
ružnoćom opisujem tvoju ljepotu
Ja sam isposnik na povratku iz pustinje
Tražio sam savršenu ženu
meditirajući na osami
Povratkom među ljude nađoh tebe
Ugledao ti ljubav prema meni u očima

Kako naivno dopuštaš da te svladam
Ti baš si blesava žena
pa kad ćeš se opametiti
Ne daj mi da te uzmem
Srce ti je reklo da me se čuvaš
intuicija ti vrišti da sam opasan
po tebe
Ali tebi se živo šljivi
ulaziš dragovoljno u moju stupicu
Sjedaš kraj mene na klupicu
ljubiš me strastveno
predaješ mi se potpuno
Od tog se osjećam božanstveno...

Budim se u stolcu za ljuljanje

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

TIŠINA

POSVETA TUĐOJ

KAO PRVI PUT