KRV

Tiha topla krv, mlaka voda i malo hrabrosti
s osjećajem dužnosti; prošlost je opet živa
nisi ti, nisi,  kriva!

Milijuni žeđaju te. Nema te- nikada!

Patuljak čuči na rubu šume
vilenjaci spavaju svoj san
Vukovi zavijaju, plaše mrak na stazama
kojima kroče

Tu si ti, skutrena u šipražju
Bojiš se poput kakve djevojčice
zalutala kad je pala noć

Nalazim te telepatijom
pružam ti upaljenu svijeću telekinezom
Pazi da se ne ugasi!

Pogreška za pogreškom, nižem nit po nit
Patuljaka i šarlatana već sam napit, sit
Gađamo se cvijećem, ružama
Priglupi, zadavljeni, ugušeni
tren po tren u prometnim gužvama
Tražimo se, gubimo se, sneni

Trnove vadim iz prstiju iglom
prahom bijelim
Nit' te sanjam, nit' ti se veselim
Prepreke životne u trku preskačem
spotaknem se pa padnem
Da spasim Rim kao bijela guska gačem

Tek što se načnem- već sam si pojeden
Život mi je kosac, lukav i prepreden
Uvijek  me zariba- i kazni tobom